Omamljen nepodnošljivom lakoćom jedrenja s generalom Gotovinom, Milanoviću se možda omakla neslana šala, ali mu je svakako promaklo da je vlastitu suprugu proglasio nepametnom. Jer, i vrapci na grani znaju da u Hrvatskoj ne postoji deset ljudi koji bi otišli premijeru pod prozore dati javnu podršku. Baš kao što nema djeteta, a kamo li odrasle osobe, koji bi zvižduke i povike »Za dom spremni«, »Javi se…« protumačili kao klicanje: »Bravo, predsjedniče!«.

   I tako Milanović i dalje ne želi vidjeti gdje je tu problem, baš kao što bahato odbija potvrditi je li bio s Gotovinom.

   – Svoje vrijeme kada ga provodim izvan obitelji, provodim ga po svojoj volji. Da sam bio kod kuće, izašao bih van. Znate da sam izlazio pred sjedište SDP-a kada su dolazili zbog Varšavske, mrtav hladan vrijeđa sada Milanović i svoje podanike. Jer oni, kao, nemaju pravo znati kako on koristi svoje slobodno vrijeme, iako je upravo on informaciju o tome gdje je bio i što je radio pustio u javnost. U suprotnom bi je demantirao. Što je potvrdio i kum i prijatelj generala Gotovine Željko Dilber, šef HDZ-ova Odbora za branitelje:

   – Sretan sam da general Gotovina kao slobodan čovjek može isploviti gdje hoće i s kim hoće. A je li netko s druge strane to zlorabio i plasirao tu informaciju u javnost, to ne mogu tvrditi.

   I napokon, kada je vrijeđanje zdravog razuma po srijedi, kakve veze imaju prosvjedi u Varšavskoj 2010. s ovima iz Savske via Krajiška 2015.? Možda su srušena stabla i sumnjiva gradnja Tomislava Horvatinčića za Zorana Milanovića isto što i nezakoniti prosvjedi i šatori Klemma i Glogoškog? Samo njemu Bujanec, Rojs i ekipa mogu izgledati isto kao Urša Raukar, Vili Matula, Edo Popović i ostalih 150 uhapšenih, među kojima su bili i SDP-ovi gradski vijećnici Jurica Mejić i Dan Špicer, koji su pružali pasivni otpor akciji u kojoj je sudjelovalo 167 policajaca i specijalaca. Samo njemu isti su oni koji su tražili pravo na grad i oni »Za dom « i »Sieg Heil!« spremni.

   I tako, da bi nas sve uvjerio kako se u Hrvatskoj ništa nije dogodilo, Milanović zloupotrebljava i vlastitu suprugu. Sakrivajući vlastiti kukavičluk odlaskom na druženje s karizmatičnim generalom što mu je valjda alibi za nesudjelovanje u Domovinskom ratu. I nije jedini koji se na još malo vitra otputio na jug. Isto je učinio i njegov potpredsjednik i ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić koji je splitsku Rivu pretpostavio Zagrebu ostavljenom na milost i nemilost Klemmovih postrojbi.

   Ni on ne vidi ništa loše u tome što je terorom srušen pravni poredak. Što se Marijani Mirt javno prijeti metkom u čelo, što profašistički mediji huškaju na odmazde, ubojstva. Što se otvoreno prijeti dragovoljcima Domovinskog rata, poput umirovljenog brigadira Zvonimira Mahečića, koji svjedoči o ružnim i brutalnim uvredama, naročito ženama, pa i vlastitoj kćeri: »Ti ljudi imaju silu na svojoj strani, njih argumenti ne zanimaju. Sukus svega je da se ljudi boje.«

   A boje se jer su ih premijer i njegova Vlada izdali, jer ne vide i ne čine ništa, jer država ne štiti one najugroženije pojedince koji se užasnuti osjećaju građanima drugog reda.

   Jedino se ne boji Zoran Milanović. A i zašto bi, kad još uvijek ne zna je li sve to podrška ili prosvjed.