Zato njegovoj djeci viču »Za dom spremni!« da im pokažu kako ih njihov otac ne može zaštititi, jer iako je legalno izabran, nema nikakvu moć. Oni su jedina i isključiva vlast. Zato ih dok čine sve to što čine, policija obazrivo čuva. Da im se, ne daj Bože, ne bi nešto dogodilo dok blokiraju promet i život. Dok četiri mjeseca nelegalno kampiraju u središtu glavnog grada. Dok prijatelji nasmijanog »tko je jamio jamio je« kradljivca vlastitog naroda pozdravljaju ispruženom desnicom. Dok u prvim borbenim redovima buja sljedbenik Hitlerjugenda, osuđeni diler droge, a sada predsjedničin omiljeni novinar i VIP gost. Sieg Heil!

   Tko to može javno poručiti ženi »Kurvetino, prva ćeš dobiti metak u čelo« samo zato što je na sebe okačila transparent »Građanin drugog reda«? Tko je taj koji putem medija huška na ubojstvo Marijane Mirt njezinom lažnom fotografijom s četničkom kokardom a da, za razliku od nekih dječaraca, nije pozvan niti na informativni razgovor? Tko sve to može činiti nekažnjeno? Štoviše, budno zaštićeno?

   Samo vlast. Zato policija koja prema vlastitom priznanju »već mjesecima provodi kriminalističku istragu s ciljem otkrivanja organizatora prosvjeda u Savskoj 66«, tog istog ne privodi već s njim javno pregovara. Da bi taj isti Josip Klemm trenutak kasnije mrtav hladan stao pred televizijske kamere i hrvatskoj javnosti objasnio zašto je organizirao prosvjed ispred Milanovićevog doma!

   Pa ako sve to što se događa i čemu svjedočimo jeste teror, a jeste, onda se radi o teroru vlasti. One legalno izabrane koju je netko dobio na demokratskim izborima da bi je, sada kada više ne zna što bi s njom, ispustio i prepustio ulici. Koja ju je objeručke prihvatila pa sada, u dogovoru i uz zaštitu policije, dolazi pod njegove prozore srušiti posljednju pozlatu s trona parlamentarne demokracije ponosno pokazujući svoj skalp. I najavljujući nove.

   A njemu teku posljednji dani i od obrane draži su mu sushi i sashimi u društvu ratnih heroja. Gdje su valjda, prirodno, dominirale blijede fete tora, tunine potrbušnice, najcjenjenijeg dijela tune plavoperke. Kao onomad dok se uspinjao prema vlasti uz pomoć dvojice kuhara restorana Takenoko u Salonu salonskog novinara koji je taj put gastroenološki trasirao.

   Da bi se sada uz burni tresak raspao pod vlastitim prozorom iza kojeg su se sakrila ustašama ustrašena djeca. Dok je ulicom slavodobitno marširala novouspostavljena vlast. Pred kojom se policija micala u stranu, kako se to snagama reda i zakona pristoji dok nadređeni prolaze. Dok ju iz neposredne blizine nadgleda samoproglašeni ministar unutarnjih poslova. Klemm, Klemm Security. Na zapovijed!

   I dok se udarna pesnica povlačila u svoj čador na zasluženi odmor prije nekog novog vježbanja događanja naroda, a premijer vraćao s ugodnog druženja s nekim drugim braniteljima, Marijani Mirt preostalo je samo da spusti rolete i onome tko poziva na njezino ubojstvo na Facebooku odbrusi: »Nego štakore, što me ne dođeš sam ubiti a ne da huškaš retardirane poluidiote!?«.

   Tako to rade građani drugog reda. Dok čekaju da oni koji im obećavaju prvenstvo u dobivanju metka u čelo s riječi prijeđu na djela.

   Uz zastave i bučno odobravanje ulice. »Javiiii seee…«