Solomonski je glavni ravnatelj Goran Radman pobunu na HTV-u odlučio riješiti otkazima »palestinki« Elizabeti Gojan i »židovki« Hloverki Novak Srzić. Jer, kao, obje su medijski istupale bez dozvole HRT-a, što zabranjuju interni pravilnici javne kuće. Što je to skaredno, »u svrhu difamacije«, Gojanica rekla odnosno što joj to zamjeraju kolege koje su njušeći političke promjene u najboljoj prisavskoj maniri tradicionalno pohitali trčati u pomoć pobjednicima, ostalo je nevidljivo. Šum bez slike, baš kao susret Milanovića i Grabar-Kitarović.

  U trosatnom, dozlaboga dosadnom i razvučenom prijenosu događaja koji je trajao sat vremena, nismo čuli niti jednu političku opasku! Čak niti onu koju su prenijeli svi mediji o suspektnom sastavu uzvanika, od osmunjičenih ratnih zločinaca, do dilera droge kojima je Hitler uzor. Dakle, nije Gojanica stradala zbog onoga što su svi osim nje tog lijepog i sunčanog dana na Markovom trgu vidjeli, već je neumoljivi sudac Radman pokazao njoj i Hloverki obostrani crveni karton, jer su se usudile javno progovoriti o stanju u kući u kojoj rade!

  A za njega, stanje, najodogovorniji je upravo Radman. Da je ono uzorito, makar onoliko koliko je uzorit onomad bio omladinac Radman prije nego je prije četvrt i kusur stoljeća prvi put zasjeo na dalekovidnicu, možda bi se ponovno uvođenje verbalnog delikta i i ovakvo njegovo rigidno sankcioniranje moglo donekle razumjeti. Čak ako su se obje zaposlenice ogriješile o interne pravilnike, nitko im, pa ni Radman, ne može zabraniti ustavno pravo na slobodu govora.

  Konačno, što god javno i jedna drugoj rekle, pa možda se i fizički počupale, poput BBC-ove zvijezde »Top Geara« Jeremyja Clarksona, otkaz je prije njih samih zaslužio upravo Radman. Jer, od delikta mišljenja za javnu televiziju znatno je opasniji delikt činjenja. A glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman samo 48 sati prije otkaza dvjema novinarkama, imenovao je Željka Rogošića na funkciju pomoćnika ravnatelja za program na HRT-u! Na neodređeno vrijeme! I nikome ništa! Ni peticije, ni fejs petinga nijemih »Palestinaca« i »Židova« s Prisavlja.

  Samo neupućeni ne znaju da je tog istog Rogošića ovaj isti Radman prije nepune dvije godine imenovao za glavnog urednika Prvog programa HTV-a. Zašto? Zato što su nekim čudom Goran Radman i Željko Rogošić vjenčani kumovi, a pukom slučajnošću Radmanov brat oženjen je za Rogošićevu sestru. Kada se pokazalo da je uz sve te »koincidencije« Rogošić debelo krivotvorio profesionalni životopis, te da ga ne podržavaju niti zaposlenici, nakon mjesec dana podnio je ostavku.

  Ali je sudski tužio one koji su ga medijski ogoljeli, poput Viktora Ivančića, koji je u tekstu »Bolest kuma« za Željka Rogošića napisao ono što sam osjetio i na vlastitoj koži: »…prije nego se uz drugarsku pomoć Hloverke Novak-Srzić i kompanije okupljene oko Core Medije vratio u redakciju dokumentarnog programa HTV-a – s udarnim perima iz Nacionala sastavljao je hajkačke feljtone o “novinarima koji su okrvavili ruke” i gazdu tabloida, Ivu Pukanića, glavnoga medijskog logističara regionalne mafije, “odveli u smrt”.

  No, kum nije dugme! Zna to Radman i u tišini, za sva vremena, cementira Rogošića na jednu od vodećih pozicija na HRT-u! Kakvi pravilnici, falsifikati i moralni bakrači. To više nije bolest kuma već uma.