Emancipacija predsjednice Grabar-Kitarović

ZLU NE TREBALO DENISA ROMCA

Denis Romac

Foto REUTERS

Foto REUTERS

Predsjednica je odlučila respektirati nov odnos snaga u regiji i podržati europski put BiH, što je za svaku pohvalu, iako je time zanemarila naputke moćnog tajnika HDZ-a, ali i ostavila predsjednika svoje dojučerašnje stranke na suhom



Prvo službeno putovanje nove hrvatske predsjednice izvan zemlje važno je i poučno iz nekoliko razloga. Kao prvo, predsjednica Grabar-Kitarović pokazala je da shvaća da je predizborna kampanja okončana te da se sada valja vratiti stvarnom životu.


A to znači i našem okruženju, bez obzira na to kako ga nazivali. Zato je dobro da je predsjednica Grabar-Kitarović za svoje prvo službeno putovanje izvan zemlje odabrala upravo Bosnu i Hercegovinu, iako pritom ne bismo smjeli zanemariti ni činjenicu da se neposredno uoči tog posjeta u Otočcu na Krki, tradicionalnom sastajalištu hrvatskih i slovenskih političara, susrela s Borutom Pahorom, predsjednikom susjedne Slovenije. 


   U kampanji se nova predsjednica, podsjetimo, snažno distancirala od regije, koja za nju, kako je više puta napadno naglašavala, ne postoji. Tim je distanciranjem Kolinda Grabar-Kitarović zapravo preuzela jednu od najotrovnijih i najmanje utemeljenih kritika svoje stranke, HDZ-a, na račun predsjednika Josipovića, ali i cijele Kukuriku koalicije, koja se svodi na tezu da su vladajući previše usredotočeni na regiju, čime samo potvrđuju svoje navodno »jugoslavenstvo«.




Ta HDZ-ova ideološka konstrukcija sugerira da regionalna usredotočenost automatski podrazumijeva i distanciranje od Europske unije, iako je Hrvatska već skoro dvije godine punopravna članica, što onda podrazumijeva i dodatnu optužbu da aktualna vlada i prošli predsjednik nisu adekvatno iskoristili naše članstvo u EU, i to zato jer su se »bavili regijom«. Ili, još gore, Jugoslavijom. 


   Naravno da su takve teze apsurdne. Hrvatska nije bila neuspješna u EU zato što se bavila regijom. Niti će sada postati uspješnija zato što će se distancirati od regije. Jedan od razloga zašto je neuspješna u EU je i taj da se nije dovoljno uspješno bavila regijom. 


   U svom inauguracijskom govoru predsjednica Grabar-Kitarović regiju kao pojam uopće nije spomenula, naglasivši da je Hrvatska članica Europske unije i NATO-a – nova predsjednica euroatlantske integracije skoro uvijek navodi zajedno, čime izjednačava njihovu važnost, što je za Hrvatsku relativna novost – ali i da će se njezina politika temeljiti upravo na članstvu u tim integracijama. 


  Posjet Sarajevu pokazao je, međutim, da nova hrvatska predsjednica shvaća nove geopolitičke silnice u ovom dijelu svijeta, pogotovo nakon izbijanja krize u Ukrajini, kada je uz velik angažman Njemačke ponovno aktualizirano pitanje ulaska ostalih članica regije u EU.


Nakon početnog nesnalaženja u predizbornoj kampanji, kada je netaktično podržala zahtjev za osnivanjem trećeg entiteta u BiH, čime je izazvala val negodovanja u Sarajevu, gdje se taj zahtjev doživljava kao pokušaj novog cijepanja BiH, svojim sarajevskim porukama Kolinda Grabar-Kitarović jasno je dala do znanja da u potpunosti podržava teritorijalnu cjelovitost, integritet i neovisnost BiH, te da se hrvatska strana, unatoč ustavnoj brizi za Hrvate u BiH, ne namjerava miješati u pitanje ustroja BiH, o kojem se trebaju dogovoriti tri naroda u toj zemlji. 


   Predsjednica Grabar-Kitarović u Sarajevu je izrijekom podržala najnoviju britansko-njemačku inicijativu za BiH, koja je odnedavno postala i europska inicijativa za BiH – jer bi upravo ta inicijativa trebala deblokirati put BiH prema EU – otvoreno odbacivši zahtjeve Hrvatskog narodnog sabora u BiH (HNS) za novom međunarodnom konferencijom koja bi federalizirala BiH, odnosno uspostavila treći, hrvatski entitet. 


   A to je, treba li podsjećati, posve suprotno od onog što je Grabar-Kitarović zastupala i govorila dosad. Čak i nakon izborne pobjede nova je predsjednica kritički govorila o novoj europskoj inicijativi, koja je djelomično rezultat i hrvatske diplomatske inicijative, pronašavši u njoj jednu veliku manjkavost, odnosno činjenicu da ne rješava problem jednakopravnosti hrvatskog naroda u BiH. 


   Osim što se, dakle, odrekla vlastite predizborne retorike, nova se predsjednica na ovom važnom pitanju – a odnos prema BiH svakako predstavlja jedno od najvažnijih pitanja hrvatske politike – prvi put otvoreno suprotstavila Tomislavu Karamarku, koji je prije nekoliko dana otvoreno podržao zahtjeve HNS-a za federalizacijom BiH i trećim entitetom. A to je, priznat ćete, vrlo važna vijest za Hrvatsku. 


   Okretanje leđa stranci koja ju je kandidirala za najvišu političku dužnost dogodilo se unatoč činjenici da je glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić kao Karamarkov izaslanik na zasjedanju HNS-a u Mostaru tvrdio da »službeni Zagreb« podržava zahtjeve HNS-a, ne zaboravivši napomenuti da se identične poruke očekuju i od hrvatske predsjednice za vrijeme njezina posjeta Sarajevu. 


  Međutim, kao što vidimo, u Sarajevu su se čule neke druge poruke. Nova predsjednica nije poslušala ono što joj je poručeno s mostarskog okupljanja HNS-a, a riječ je o krovnoj organizaciji hrvatskih stranaka u BiH – pod patronatom HDZ-a BiH, naravno – koju je ta stranka osnovala kako bi svoje zahtjeve mogla predstavljati kao zahtjeve cijelokupnog hrvatskog naroda u BiH.


Predsjednica Grabar-Kitarović odlučila je respektirati nov odnos snaga u regiji i podržati europski put BiH, što je za svaku pohvalu, iako je time zanemarila naputke moćnog tajnika HDZ-a, ali i ostavila predsjednika svoje dojučerašnje stranke na suhom. Proces emancipacije Kolinde Grabar-Kitarović, dakle, započeo je.


više vijesti