Teatar apsurda, tvornica opsjena, komedija zabune – sve su epiteti koji se mogu vezati za ovotjedni skup u organizaciji HDZ-ove Zaklade državnog zavjeta na kojem se očekivalo nešto doznati o najčuvanijoj tajni hrvatske demokracije u skoro svim dosadašnjim izbornim ciklusima, dakle, HDZ-ovom gospodarskom programu.

U želji da se konačno vidi makar boja dlake tog Jetija u elitnom (dakle, skupom) zagrebačkom hotelu okupila se cijela vrhuška stranke (koja je, usput, u ozbiljnim financijskim problemima), bivši premijeri (naravno, oni koji nisu u međuvremenu eliminirani od strane sadašnjeg vodstva), “neovisna” predsjednica države i “milijun novinara”. Od Jetija, naravno, ni “J”, makar HDZ-ovi politički protivnici ustrajno već danima tvrde da im se ukazalo “d” (kao devalvacija), no sve što se događalo oko skupa ambiciozno nazvanog “Hrvatska i EU – Razvojna politika 2015.-2020.” poučno je na mnogim razinama.

Kao, jasno, primjer teškog političkog amaterizma i(li) licemjerja.

Sramotna opravdanja EK

Prvi koji su se razbili o političke hridi oko kojih, zapravo, ne bi ni smjeli ploviti, predstavnici su Europske komisije u Zagrebu. Iako su nakon skupa tvrdili da su na njemu tek sudjelovali, predstavljeni su kao njegovi suoorganizatori, a logo EK je u zaglavlju službenih dokumenata s ovog HDZ-ovog loše kamufliranog stranačkog happeninga. Objašnjenja kako sudjeluju na svim skupovima koji se bave europskim politikama zvuče puno lošije nego što bi zvučalo priznanje da su se zaletjeli – jer je potpuno jasno da Europska komisija ne bi ni u snu sudjelovala na skupu koji bi o nekoj europskoj temi organizirala neka slabija stranka, ili udruga građana. No, očito se lakše izvlačiti na vidljivo nepostojeću principijelnosti nego priznati da te netko gadno politički iskoristio – pogotovo kad se radi o stranci koja je članica trenutno najmoćnije europske političke obitelji, pučana.

Potpuno ista zamjerka ide i na jednu od glavnih zvijezda skupa – predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, s bitnom razlikom da je ona na nastupajući na HDZ-ovom okupljanju zasigurno znala što čini i da je to radila sa – zadovoljstvom. Bit će, svejedno, zanimljivo hoće li je na slična zbivanja pozivati stranke Kukuriku koalicije i hoće li se na njih predsjednica odazivati.

Najkontraproduktivniji za najveću oporbenu stranku su, međutim, bili nastupi bavarskog gospodarskog maga, predsjednika IFO instituta iz Münchena Hans Werner Sinna. Iako je do prije samo koji dan HDZ tvrdio da da je njihov Jet… gospodarski program gotovo, čovjek je u medijskim istupima jasno naznačio da je posao praktički tek na početku. Govoreći o krizi na samom skupu, Sinn je za izlazak iz iste odredio vremenski okvir od pet godina (što je vješto iskoristio Zoran Milanović spajajući prvi sićušni plus BDP-a u Hrvatskoj i činjenicu da je Kukuriku koalicija na vlasti – tri godine), te spominjao detalje oko potencijalno poželjnih politika u zemljama s juga Europe. Među ostalima i – devalvaciju nacionalne valute.

E na tu priču se odmah, poput pitbulla nakačio SDP, pogoto premijer, danima ponavljajući kako se s kunom ne smijemo igrati i kako bi pad njene vrijednosti bio uvod u gospodarsku katastrofu. Ekonomski – Milanović je u pravu. Smanjenje vrijednosti kune u zemlji koja je jako zadužena (pogotovo njeni građani i firme) i čiji je dug euriziran (vezan valutnom klauzulom) značio bi prekonoćni bankrot ogromnog broja građana i poduzeća, novi val rasta nelikvidnosti i nezaposlenosti i oštar pad osobne potrošnje, te ulazak u smrtonosnu spiralu krize iz koje bi Hrvatska, možda, jednom i izišla, ali je veliko pitanje kakav standard života bi tad bio “početna pozicija”. Sasvim sigurno značajno niži nego ovaj sadašnji.

S devalvacijom se, dakle, nije za igrati i nije loše da političari koji (još uvijek) donose odluke, skaču i reže na sam njen spomen. No, činjenica je i da je Milanović nemalo predimenzionirao cijelu priču o HDZ-u i devalvaciji, jer nitko iz te stranke na skupu u Westinu nije spomenuo ni “d”. Istina, HDZ su trebala puna tri dana da konačno kažu da oni nisu za devalvaciju i da im premijer – smješta…

Medijska “minuta” šutnje za žrtve blagostanja

Najvažnije stvari izrečene na i oko HDZ-ovog ekonomskog skupa, međutim, nisu izazvale gotovo nikakve reakcije u javnosti. Naime, kako to već ide s politikom (gospodarski) opasnih namjera i koja se kune u radikalne reforme, prije ili kasnije se u diskursu mora pojaviti i riječ – žrtve. Tako je bilo i u Westinu, predsjedniku HDZ-ovog odbora za financije otelo se priznanje da je svjestan da se do oporavka ne može doći bez žrtava, no nije ulazio u konkretniju procjenu gubitka “žive sile” u maršu na blagostanje. Nešto konkretniji bio je tek Željko Lovrinčević, ekonomski analitičar i bivši savjetnik premijerke HDZ-ove Jadranke Kosor koji je brojku procijenio na 30 tisuća ljudi. Dakle, 30 tisuća žrtava ekonomskog oporavka. To je, recimo, praktično pun nogometni stadion na Poljudu. Pun žrtava.

U situaciji kad je politika oporavka radikalnim rezovima doživjela sveeuropski krah kojem teško da se vidi kraja, za očekivati je bilo da nuđenje sličnih rješenja na hrvatskoj sceni izazove stravu i bijes domaćih medija koji urlaju kad “neosjetljiva” Vlada ukine neku socijalnu povlasticu ili ako nađu da u nekoj školi dijete na nastavu dolazi sa sendvičem u torbi, jer nema novca za plaćanje školske prehrane.

Međutim, ne samo da žrtve gotovo nitko da nije ni spomenuo, nego je novi, redizajnirani Dnevnik javni televizije svoje prvo, dugo najavljivano emitiranje započeo s rezultatima ankete koja govori kako Hrvati odjednom ne mogu dočekati da im se počnu dijeliti otkazi i smanjivati plaće.

Da čovjek već godinama ne prati kako se konstantno srozavanje kriterija struke polako pretvara u stavljanje novinarstva u kolonu koja stupa za Tomislavom Karamarkom, začudio bi se, pače – prestravio i nad potpunom izostankom rekacije na recept bavarskog HDZ-ovogo maga o tome kako osigurati budućnost domaće ekonomije i mirovinskog sustava. “Radite dulje i rađajte više djece”, doslovno je preporučio ovaj Karamarkov guru blagostanja.

A sad lagano zamislite koliko bi dugo i koliko bučno treštali domaći mediji da je nešto slično izjavio Zoran Milanović, ili netko blizak njegovoj Vladi.

To – taj nesrazmjer koji ste upravo vizualizirali, najpreciznija je moguća slika Hrvatske danas, nekoliko mjeseci pred parlamentarne izbore. Slika zemlje u kojoj su medijsko političko licemjerje i laž, zapravo, mnogo veći problemi od jeftinog senzacionalizma i površnosti.

Zemlje spremne za – žrtve.