Uskoro će zagrebački trudbenici, kada ujutro budu išli na posao, moći uz savski nasip vidjeti bodru hrvatsku mladež, golu do pasa, kako izvodi tjelovježbe po svakome vremenu. Bio snijeg, kiša ili žega. Naša je mladež spremna na to, a to će pozitivno djelovati i na ostale slojeve našega naroda. Ne možete ni zamisliti kako će to biti lijep prizor – mladi i jedri Hrvati i Hrvatice kao jedan izvode vježbe!« Ovo nije scenarij za subotnji ustaški slet koji je u središtu metropole najavio predsjednik Autonomne hrvatske stranke prava Dražen Keleminec kojim je uoči postrojavanja »stranačke vojske Hrvatskih domoljubnih snaga« za 11 sati predviđeno vježbanje mladeži ispred zgrade. Ovo je vizija ustrojbenog pobočnika Ante Rehana Skendžića iz 1995. godine koja se dva desetljeća kasnije uspješno ostvaruje u 28. članici Europske Unije. Ostaje tek nejasno zašto je ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić zabranio jednodnevnu tjelovježbu Keleminčevih jugendaša dok već 130 dana tolerira logorovanje Klemmovih šatoraša. Uostalom, po čemu se to ekipa Keleminec zdruga razlikuje od ministrovog stranačkog druga i sugrađanina Ive Baldasara koji čuva spomeničku baštinu i njeguje sveto ustaško ime Rafaela Bobana? Onog istog kojem Keleminec iz sveg glasa pjeva »Evo zore, evo dana« ispred Prekršajnog suda u Koprivnici najavljujući marš na Jelačića plac. Po tome što je Keleminec bivši vlasnik koprivničkog pogrebnog obrta “Vječni mir”, a Baldasar aktualni »mir i dobro«, gradonačelnik Splita? Po tome što je prvi dragovoljac Domovinskog rata kojeg je drugi proveo u Italiji? Po tome što je samo jedan od njih dvojice izmlatio vlastitu suprugu? Keleminec nije istomišljenik s Antom Rehanom Skendžićem samo kada su ustaštvo i tjelovježba u pitanju. Ustrojbeni poručnik (lat. decemvir) svojedobno je odrobijao pet i pol godina zbog brutalnog silovanja trinaestogodišnjeg dječaka. Nakon što je pušten iz Lepoglave, uhapšen je zbog silovanja osamnaestogodišnje djevojke svog zatvorskog cimera koje je obavio “na način neopisiv u novinama”. Zašto onda zabranjivati Keleminca kada su već programom »Novog hrvatskog zajedništva« abolirani i rehabilitirani i neki gori od njega. Zašto dakle Keleminca nije bilo kraj Bujanca na prisegi Kolinde Grabar Kitarović? Danas za njemu slične »uglednog TV voditelja«. Iako je osuđeni diler koji je prije 20 godina kao perspektivni kadar Mladeži HDZ-a, a onda i mlada pravaška naci-zvijezda, narcisoidno pozirao za novine u crnoj SS-uniformi s kukastim križem na nadlaktici, nudeći se Hitler-Jugendu izjavama kako „njemački neonacisti prezrivo nastupaju prema Srbima, ali prema Hrvatima nastupaju kao prema sebi srodnoj i bliskoj rasi, kao ljudima koji su im intelektualno i borbeno dorasli“. – Nisu u Jasenovcu Židovi završavali po nekom rasnom ključu, nego zato što su, isto kao i Srbi i komunisti, bili protiv hrvatske države, govorio je tada rajhsštrumpfirer Velimir Bujanec. Pa zašto onda biti neprincipijelan i Kelemincu zabranjivati ono što se pristoji Bujancu, zašto ne biti dosljedan pa opraštajući Tomislavu Merčepu isti model ne primijeniti na Sinišu Rimca, Igora Mikolu i ostale pripadnike pakračkih eskadrona smrti? A kada se već »zaslužnima« brišu stari grijesi, i Rojsu i nekadašnjem neonarcističkom boysu, zašto ne skinuti zaborav i s pjesničkog lika decimvra Ante Rehana Skendžića koji je, na zakletvu sebi i sličnima, te davne 1995. godine spjevao stih: Galge na Zrinjevcu/Nek ponosno stoje/Budi se Nacijo/Rod te Tvoj zove!