Odlične stvari rekla je na svojoj inauguracije nova predsjednica, a mnoge od njih treba posebno ponoviti da se bolje upamte upravo u stranci iz koje je šefica države ponikla.

  Prije svega, izrazila je poštovanje prema svima u Hrvatskoj obećavši da će biti glas svih građana bez obzira na njihova ideološka i ostala opredjeljenja i pripadnost.

  Naravno, tek treba vidjeti hoće li njenim stvarnim postupcima doista upravljati ta vrsta mudre političke korektnosti. No bit će dobitak već ako se odlučila ponašati upola drugačije nego Tomislav Karamarko i njegovi glavni ljudi u vrhu HDZ-a koji se sa svojim neistomišljenicima redovito obračunavaju etiketirajući ih kao loše Hrvate i državne neprijatelje.

  Predsjednica je s građanima podijelila i svoj stav da se ljubav prema domovini najbolje iskazuje časnim životom, a ne mahanjem zastavama. Pravo je pitanje, međutim, je li taj pasaž o važnosti rada, truda i zakonitog ponašanja, čula gradonačelnica siromašnog Knina Ivana Rimac koja je upravo naručila da joj se na teret gradskih sredstava napravi spomenik Franji Tuđmanu visok tri metra.

  Kolinda Grabar-Kitarović je zatim pozvala da se javni život prestane kontaminirati ideološkim podjelama jer one nikome nisu donijele ništa dobro. Ostavimo po strani povijesne uloge naših očeva i djedova, ljepšu budućnost ne tražimo u prošlosti. To je doista zazvučalo ljekovito. No i tu je problem što ova opomena nove šefice države rezonira kao da je upućena ponajprije vođi njene stranke Karamarku koji je svoju novu političku osobnost, kao lider HDZ-a, redizajnirao upravo na forsiranju podjela na »ustaše i partizane«, »Hrvate i Jugoslavene«.

  Predsjednica je, nadalje, najavila da se neće ustručavati potražiti savjet bivših predsjednika Mesića i Jospovića. Dok se iz redova njene stranke na to prostački zviždalo i hukalo, ona je, dakle, objavila da na svoje prethodnike ne gleda kao na neprijatelje, da su političke razlike normalna stvar (»Pretvorimo razlike u snagu«), te da sebe ne smatra najpametnijom osobom na svijetu.

  Vrijednih citata ima još, ali biram ovdje poruku Kolinde Grabar-Kitarović da će, ako pogriješi, imati snage to priznati i ispraviti. To nalikuje na signal da u Ured predsjednika ulazi političarka svjesna da je od krvi i mesa (»Ipak smo svi mi samo ljudi«) i koja zna kontrolirati svoj ego.

  Ocjene za poruke su, eto, vrlo povoljne, i uglavnom jednoglasne. No, kako u svakoj bajci iza nekog grma čuči vuk, tako će i u ovo smirujuće poglavlje priče o zrenju demokracije u Hrvatskoj odjednom banuti društvo likova iz predsjedničine VIP lože da bi zastrašilo neoprezne i upropastilo sav optimizam.

  Jer, njeni su posebni gosti upravo Tomo Horvatinčić, povezan sa smrću bračnog para u nesreći s gliserom. Upravo Tomislav Merčep kao takav. Upravo Željko Sačić, protiv koga se sprema nova optužnica za ratni zločin. Upravo diler koji je drogom plaćao prostitutke Velimir Bujanec. Anto Kovačević, zvani Madrac. Tomac. Vice Vukojević. Lažni magistar Anto Đapić. Delegacija iz šatora, Klemm i Glogoški. Zvonimir Šeparović. Milan Bandić protiv koga se vodi postupak za korupciju, Zdravko Mamić…

  Nakon što nam je tako lijepo nacrtala kako ispravno misliti, živjeti i raditi, Kolinda Grabar-Kitarović dužna nam je zato objasniti još nešto. Je li ona ta ista osoba koja je pisala njen predsjednički govor i odabirala goste za VIP zonu? I, ako jest, koju od te dvije njezine strane da smatramo pravom? Budući da skupa ne idu.