Mora se to reći teškim riječima, jer drugačije ne može: saborski zastupnik HDSSB-a Dinko Burić laže. Shodno tome, valja nam zaključiti, saborski zastupnik HDSSB-a Dinko Burić je lažov.

Mora se to tako reći, jer kako lažovu drugačije reći da je lažov? Dinko Burić, »politički potrčko« (ne)osuđenog ratnog zločinca Branimira Glavaša rekao je za Milorada Pupovca, predstavnika srpske nacionalne manjine u Saboru da je četnik, što je notorna laž. Da je u pitanju notorna laž, to znaju svi sudionici političkog života u Hrvatskoj, kao i hrvatska javnost. Pupovca četnikom mogu nazvati samo ljudi opsjednuti demonom mržnje prema srpskom narodu, notorni lažovi koji su u ime svog i probitka svoje političke opcije spremni sijati međunacionalnu mržnju dok god im se za to daje prilika.

Nažalost, Dinko Burić dobio je priliku da sije mržnju za govornicom Sabora, što je na sramotu onim hrvatskim građanima i građankama koji su mu na izborima to omogućili. Milorad Pupovac jedan je od časnih hrvatskih građana koji su početkom devedesetih godina dali sve od sebe da pokušaju spriječiti rat u Hrvatskoj. Ovaj sveučilišni profesor i političar nikad u svom životu nije pozivao na nasilje, niti je ikad i jednom riječju dao do znanja da podržava one koji su nasiljem željeli krojiti hrvatske granice s ciljem da u Hrvatskoj prave Srbiju.   

Politički predstavnik kninskih/krajiških Srba Milan Babić potom je napustio dvoranu u kojoj se skup održavao, a jedan od zapjenjenih ljudi iz gledateljstva skočio je i viknuo: »Vi gore ste kukavice, ustaše, zlotvori, bijednici, vampiri.« Izmanipulirani kninski Srbi nisu dobro primili Pupovčeve riječi, a jedan od njih je, kao što vidimo, reagirao onako kako danas reagira saborski zastupnik bez časti Dinko Burić. A zašto je Burić slagao da je Pupovac oduvijek bio, da jest i da će biti četnik? Po svemu sudeći jer je politički predstavnik srpske nacionalne manjine održao konferenciju za novinare i govorio o puštanju Branimira Glavaša na slobodu, podsjećajući selotejp trakom na monstruozne zločine koji su u Osijeku počinjeni nad srpskim civilima, a zbog kojih je Glavaš ležao u zatvoru. 

    Hajde da vidimo i što su to u našem kolektivnom imaginariju četnici. To su ljudi koji Hrvatskoj žele nanijeti zlo, odnosno ljudi koji ne prežu niti pred zločinima da bi ostvarili svoje političke ciljeve. Ako uzmemo da ova definicija barem približno odgovara istini, pa nije li izvjesnije da je »četnik« Branimir Glavaš, pod čijim zapovjedništvom su u Osijeku počinjeni monstruozni zločini; zločini koji su Hrvatskoj, njezinom ugledu i društvu nanijeli nemjerljivu štetu. Napaljeni domoljubi podsjetit će na zločine srpske strane počinjene nad Hrvatima. Nema sumnje da je takvih zločina bilo napretek, ali zar je na zločin nad nevinima trebalo odgovoriti jednakom mjerom: zločinom nad nevinima. Onaj tko se spreman poslužiti takvom logikom mora biti spreman i da ga se stavi u istu ravan s barbarima i neljudima koji su na Ovčari strijeljali zarobljene ranjenike iz vukovarske bolnice, s barbarima koji su ubijali u Škabrnji i na desecima drugih mjesta. 

    Tko je, dakle, tu »četnik«, Milorad Pupovac koji je radio sve da se izbjegne krvoproliće ili Branimir Glavaš koji je osuđen za ubojstva nevinih ljudi, da bi bio pušten zbog proceduralne pogreške? Podsjetimo, a to je jako važno za priču o osječkim zločinima i naredbodavcima zločina, kad je ukidao Glavaševu presudu Ustavni sud nije razmatrao niti pobijao utvrđeno činjenično stanje. 

    Nakon svega, taj se nečovjek usudio ostrviti na Milorada Pupovca, uzdajući se u to da će time dobiti značajnu podršku hrvatskih građana i građanki, a njegov »politički potrčko« požurio ga je podržati svojim lažima. U ime poštenja i ljudskosti treba im poručiti: zločin i laž neće proći. Ako se kojim slučajem u ovome varamo, onda neka nam je svima zajedno bog na pomoći. Onda se ne zaslužujemo zvati ljudima.