Građani su se stoga i organizirali te vjerojatno prvi put u povijesti moderne demokratske Rijeke odlučili javno prosvjedovati protiv gradske vlasti, odnosno jednog komunalnog poduzeća. I za to zaslužuju punu podršku, jer su cijene grijanja u Rijeci toliko nerealne u odnosu na cijene svih drugih energenata da je zapravo jedino moguće od gradske vlasti zatražiti da se pod hitno osvijesti i bezuvjetno smanji cijene.

Kako je poznato, prosvjednici od toplinarske tvrtke u većinskom vlasništvu Grada Rijeke traže povlačenje odluke o poskupljenju toplinske energije od 35 posto, kao i dodatno smanjenje cijene za barem dvadeset posto, uz ukidanje po njima nelegalne fiksne naknade za instaliranu snagu koja se plaća tijekom čitave godine.

Također, zahtijevaju da se svim korisnicima vrati preplaćeni iznos računa nakon poskupljenja, kao i da se omogući jednostavnije iskapčanje iz sustava centralnog grijanja, i to bez obaveze plaćanja fiksne naknade nakon iskapčanja.

   U tom smislu, potpuno su pogrešne teze da bi se neboderi trebali početi iskapčati kolektivno s Energovog sustava, jer da će tako najbolje kazniti komunalno društvo.

Naravno da građani nikada ne mogu »kazniti« javni sustav – ako bi se i iskopčali i prešli na vlastiti sustav grijanja na plin, kao zgrada u Kontuševoj ulici, opet će završiti na istom distributeru, Energu, a pritom će morati potrošiti još najmanje 250.000 do astronomskih 800.000 kuna za prešaltavanje na novi sustav. Građani ne smiju pristati na takvu ucjenu – jer to je upravo ucjena. Iskopčajte se, pa ostanite naše žrtve, poručuju iz Energa.

Na to nitko razuman ne treba pristati. Građani koji prosvjeduju imaju pravo tražiti samo jedno: da se cijene snize na realnu razinu.

   Ako se u Zagrebu prosječan stan od 65 kvadrata može u gradskom sustavu toplana grijati za 250 kuna mjesečno, onda to u Rijeci ni po kojoj proporciji ili odobrenju HERA-e ne može koštati 2.000 kuna. Nema te matematike.

I građani koji pristanu na tu kaznu sjede uz kalorifer, a svejedno i dalje plaćaju paušal od 200-300 kuna, potpisat će zapravo kapitulaciju. Od gradske vlasti treba tražiti smanjenje cijena, i točka.

   Stoga, bilo bi nužno da se gradonačelnik Obersnel, kao istinski socijaldemokrat, ugleda na predsjednika SDP-a i premijera Zorana Milanovića i osvijesti o tome kakva je socijalna slika građana danas te razmisli o tome kako će građane zaštititi od ovog brutalnog napada lokalnog monopolista.

Odgovorno upravljanje javnim sustavima mora mu biti primarno, ali prije toga postoji i nešto još važnije, zbog čega javni sustavi i postoje, a to su – građani. To je nulta, početna točka njegova javnog rada. Barem bi trebala biti.

   Neka se ugleda na svoju socijaldemokratsku Vladu, uz jasnu poruku njemu: nemojte nastaviti rušiti rejting SDP-a i Vlade pojedinačnom riječkom anti-socijalnom politikom gradske uprave. Među ostalim, Rijeka je jedan od rijetkih gradova koji je digao prirez nakon zadnjih zakonskih izmjena.

Sada, dok Vlada otpisuje dugove socijalno potrebitima, te također odbija intervenirati i građane opteretiti višim cijenama benzina znajući da doista teško žive, a i zato jer potiče koncept jačanja potrošnje kao generatora rasta BDP-a, samo Grad Rijeka još bezdušno i bešćutno udara na vlastite građane. Kao da je Korzo 16 tu radi sebe, a ne radi građana. Svi dobro znamo da nije tako.