Lideri Kukuriku saveza sastali su se jučer u Puli i više-manje potvrdili da i na nove izbore za Sabor krajem godine idu zajedno. Prostor je još otvoren za Laburiste, naravno i za ORaH – ako ne predizborno, onda svakako postizborno – a priliku će unutar pojedinih izbornih jedinica dobiti i neki drugi prirodni partneri s lijevog centra, kao što je PGS u 8. jedinici.

   No, činjenica da je IDS za sebe isposlovao podršku premijera Zorana Milanovića za cijeli niz zahtjeva – od gradnje zadnje faze Ipsilona, preko aktiviranja zapuštene vojne imovine i na kraju do obećanja da će pri regionalizaciji Istra sigurno ostati zasebna regija, zapravo pokazuje samo jednu stvar: Milanoviću gori pod noktima i spreman je prihvatiti suradnju sa svima, obećavati što god je potrebno da osvoji još jedan mandat i, što je naravno još važnije, pobijedi »zadrugu« koju smatra društvenom opasnošću za Hrvatsku, HDZ. Što god da je šef IDS-a Boris Miletić jučer na zatvorenom sastanku u Puli tražio, Milanović bi bio bianco potpisao, samo da nema nikakvih neugodnih iznenađenja, pogotovo u 8. jedinici koja obuhvaća Rijeku i Istru, a gdje je ne samo pao rejting SDP-a prema svim anketama, već i gdje je sama stranka desetkovana unutarnjim sukobima.

   Ovako, više manje je već sada izvjesno da će na listi za Sabor u 8. jedinici SDP morati zatomiti sve svoje ambicije, progutati bilo kakvu bahatost i svoja mjesta prepustiti partnerima od A do Ž: četiri mjesta pripast će IDS-ovcima (od toga najmanje tri sigurna ulazna, a možda i ukupno pet ako tako ankete pokažu, a IDS će ih tražiti). Potom, još po jedno mjesto ide HNS-u, HSU-u, Laburistima (ako struja Nansi Tireli odnese prevagu u toj stranci) i na kraju vjerojatno PGS-u – no, neulazno. Za PGS bi i to moglo biti dovoljno: ako podrže SDP ne moraju ni dobiti zastupnika, dovoljno je da budu dio vladajućeg saveza i već će namiriti svoje ambicije u upravnim vijećima, nadzornim odborima i slično. S obzirom da njihov rejting pada još strmoglavije od SDP-ovog, to je realno stanje.

   Ova matematika pokazuje da će SDP na vlastitoj listi imati zapravo samo šest kandidata – pritom, istarski SDP dobiva dva, a možda i tri mjesta. U prijevodu: riječki SDP svesti će se na tri kandidata. Toliko o »crvenoj utvrdi«. Ali možda je tako i bolje, jer da u sadašnjim okolnostima netko pusti samim SDP-ovcima da popune svih 14 mjesta sami, bratoubilački rat samo bi se nastavio. Ovako su stvari izvjesne: očekuje se da prvi na listi bude župan Zlatko Komadina, a od riječkih SDP-ovaca još samo Željko Jovanović i Ana Komparić-Devčić.

   U SDP-u znaju da uspjeh sa izbora 2011. godine sada više ne mogu ponoviti – tada su osvojili 11 mandata, najviše ikad. Sada računaju, kako se može saznati, na devet mandata, no i to je u kategoriji »klase optimist«.

   Ne treba zaboraviti da se sa svojom listom vjerojatno pojavljuje Slavko Linić, a i HDZ realno jača. Uz to, ORaH i Živi zid imat će svoje liste, a određenu snagu mogla bi imati čak i Radnička fronta ako im se pridruži bivši protukandidat Vojka Obersnela s unutarstranačkih izbora Hrvoje Štefan. Dakle, glasovi lijevoga spektra ovoga puta će se doista imati gdje razmrviti.

   Izbori 2015. bit će ključan test za SDP, a upravo bi 8. jedinica mogla biti presudna za uspjeh Zorana Milanovića. Naime, njegovi vlastiti stranački kolege odavno su izračunali da pobjedu na nacionalnim izborima SDP-u donosi premoćna pobjeda u ovoj regiji. Je li to doista tako, uskoro ćemo provjeriti, no jedno je sigurno: SDP i Zoran Milanović postat će mnogo mekši za pregovore i suradnju nego su ikad vjerojatno i sami pomislili da je moguće.