To je jako bitno, jer ako bude jeftinijeg novca u Europi, to znači da izdavanje obveznica Hrvatske na EU tržištu može biti po još povoljnijim stopama. To je zapravo i glavni razlog našeg ulaska u EU – da se možemo povoljnije zaduživati! 

  Tako je zborio ministar financija Boris Lalovac nakon što je čelnik Europske središnje banke Mario Draghi obznanio odluku bez presedana u povijesti eurozone: program težak nevjerojatnih tisuću milijardi eura! Koji će početi u ožujku ove i trajati do kraja rujna 2016. godine, a kojim će svakog mjeseca za 60 milijardi eura ECB osim vrijednosnica kupovati i državne obveznice. Tim nekonvencionalnim mjerama spremni su poduzeti sve kako bi poduprli slabašan rast u eurozoni i suzbili deflaciju. 

  Plemeniti cilj, nema što, kada gori pod nogama zajedničkoj državi već duže načetoj neravnopravnim odnosom velikih i malih. I čija zajednička valuta euro do današnjeg dana nije prebolila ospice i ostale dječje zarazne bolesti svog odrastanja. Izbori u Grčkoj i izgledna pobjeda Syrize mogli bi biti i tibetanski test mudrosti kada su po srijedi opstanak i budućnost ujedinjene Europe kakvu danas poznajemo. 

  No, ne zamara se ministar Lalovac Grčkom i mudroslovljem jer su mu se ruke neočekivano ogrijale na vatri europskih nevolja što mu je omogućilo da nas i dalje kolektivno zadužuje, ali po nižoj cijeni. Toliko ga je vrućica udarila u glavu da se nije mogao suzdržati a da ne ispali kako je upravo to, jeftinije zaduživanje, glavni razlog ulaska Hrvatske u EU! 

 Ako taj argument nekome može goditi, onda je to general Ante Gotovina, čijim je uhićenjem i suđenjem otklonjen praktički glavni razlog zbog kojeg je Hrvatska cijelo desetljeće prostajala u EU čekaonici. Pozivajući se na Lalovca, Gotovina cijenu svog dugogodišnjeg boravka u Scheveningenu sada može komparirati s nižom kamatnom stopom koju će, zahvaljujući njemu, Hrvatska ubuduće dobijati. Ako nije za Nobelovu nagradu za ekonomiju, barem je vrijedno zahvalnice za izniman doprinos hrvatskom proračunu s pečatom Ministarstva financija. 

  Nepromišljena izjava ministra Lalovca samo se uklopila u ovotjedno glavinjanje inicirano vrtoglavim rastom švicarskog franka koje je Vlada odlučila obuzdati državnim intervencijama ne sagledavajući posljedice takvih poteza i realne mogućnosti za stvarno rješavanje problema. Ministra Lalovca jučer u sabornici nije bilo, vjerojatno je s guvernerom HNB-a Borisom Vujčićem smišljao način na koji izvaditi kestenje iz vatre koje mu je servirao premijer Milanović svojim olako obećanim 6,39 tečajem švicarca. 

 Zato mu je vjerojatno bilo toliko drago kada je čuo da Draghi spominje tisućicu milijardi eura od kojih neki nošeni briselskom anticiklonom moraju pasti i u njegovu presušilu blagajnu. Toliko ga je taj »good news« uzbudio, da je olako ispustio mlaz po svim deklariranim vrednotama europejstva koje smo svih ovih godina prosipali narodu kako bi na referendumu rekao DA prisežući, u dobru i zlu, na vjernost europskoj obitelji. 

  – Ma, bitno je samo to da nas vlastita sranja zbog kojih se stalno iznova moramo zaduživati sada manje stoje, pomislio je Lalovac pjevušeći u to ime stari refren – »Mala nužda jedan, a velika dva…« 

  A koliko, ministre, košta kad unutra plačemo?