Takozvani socijaldemokrati, to je jugofilska opcija. HDZ mora skinuti s vlasti ove što ništa ne osjećaju prema Hrvatskoj, koji je nisu željeli, koji je svaki dan negiraju, za koje je Hrvatska slučajna država, a Hrvati neka čudna pojava. Za njih je Hrvatska neželjena pojava, a jedino što su nam priuštili, to su porezi i hapšenja, i to politički motivirana hapšenja – da je ovaj govor izgovorio netko u političkoj emigraciji 80-ih godina, možda bi moglo proći. Uostalom, Tomislav Karamarko vjerojatno je slično i govorio 80-ih, kad se kao dvadesetogodišnjak priključuje Katoličkom zboru MI koji je okupljao mlade vjernike, a onda pod optužbom za kleronacionalizam tadašnje mu vlasti oduzimaju 1982. putovnicu, sve do 1989. godine. No, čini se da mu nitko nije rekao da je danas 2015. godina i da Zoran Milanović s Jugoslavijom ima veze koliko i potpisnik ovih redaka s Aleksandrom Karađorđevićem ili Kraljevinom SHS.

  Radi se o govoru predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka prije nekoliko dana u Imotskom u povodu 25. obljetnice stranke, a istom je prigodom vođa oporbe i, kako se nada, budući hrvatski premijer rekao i kako je Tito »najobičniji krvnik hrvatskoga naroda«, navodeći da je najveći krimen takozvanih socijaldemokrata, kako naziva SDP, da između Tuđmana i Tita uvijek biraju Tita. »Da li su oni koji se igraju sa stabilnošću HDZ-a negiranjem Tuđmana svjesni da se igraju i sa stabilnošću hrvatske države«, prijeti Karamarko s govornice u Imotskom, dodajući i »mi smo im pružili pomirbu, da djeca partizana i ustaša zajedno grade državu, ali za njih je pomirba bila samo način preživljavanja, a za to vrijeme su negirali velikosrpsku četničku agresiju i sve hrvatsko, nazivajući Domovinski rat građanskim ratom, sve to jer žele mijenjati naš identitet, mijenjati djecu zdravstvenim odgojem, a Crkvu i tradiciju negirati«. On je za Ivu Josipovića, koji je pet godina uspješno vodio Hrvatsku, rekao da je za savjetnike imao ljude skeptične prema hrvatskoj državi, koji su veličali Slobodana Miloševića. A vrhunac je naravno – što se nekim čudom jedino jedva probilo do medija, kao da je skup bio u gerili, a ne usred Imotskog – poruka o tome da Hrvatska sada kreće u drugi Domovinski rat. »Povijest se ponavlja, 1990. se ponavlja, slični su i protivnici – oni koji ne žele Hrvatsku, a ovoga puta su je i ekonomski dokrajčili«. U ovoj rečenici, doduše, Karamarko kaže i da će se novi rat voditi bez oružja, ali neprijatelj je precizno lociran – to su jugofili koji danas vode hrvatsku Vladu i njihovi birači.

  Nažalost, ovo je mantra kojom bi HDZ na kraju mogao dobiti naredne parlamentarne izbore, no upravo je sramotno i, doista, može se postaviti opravdano pitanje s kojim pravom bilo tko u ovoj državi može polovicu građana i birača na tako grub i lažan način vrijeđati. Koji je to moralni autoritet gospodin predsjednik HDZ-a da bi mogao ocjenjivati bilo čije domoljublje? Naravno, temeljno je pitanje zašto je to uopće potrebno, jer je riječ o 25 godina prevladanom pitanju, no takvo podilaženje niskim strastima najprimitivnijeg biračkog tijela desnice doista 2015. godine nije potrebno. HDZ može osvojiti vlast, i to je potpuno legitimno, na lošim ekonomskim rezultatima ove Vlade. No, vrijeđanje lijevog biračkog tijela nije mu pametno. Poznato je da su birači ljevice relativno pasivni, ali također i da im je ideologija i svjetonazor glavna motivacija za izlazak na izbore – to smo uostalom vidjeli i drugom krugu predsjedničkih izbora prije deset dana. Nazivati polovicu Hrvatske jugofilima, to je rijetko viđena glupost, koliko opasna, toliko i prljava, i Karamarku bi se mogla obiti o glavu.

  Nova predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović kamilica je za ovo što Karamarkov HDZ nosi. Ona dolazi iz pitomog Primorja, karijera joj je međunarodna i za očekivati je da će se već 19. siječnja ograditi od takvog HDZ-a, čim položi prisegu i prereže stranačku iskaznicu.

  No, za Hrvatsku, ovakva je retorika Tomislava Karamarka opasna. Jer, na kraju svog govora, on se pita: »Kako s takvima, jugofilima, postići bilo kakav kompromis, kako naći zajednički jezik oko ičega«. To znači da mu fraze o sjedanju za zajednički stol sa Zoranom Milanovićem za spašavanje velike Domovine nisu ni u peti. Cijeli koncept je lažan, a ako na izborima pobijedi, doista će ostvariti ono što je i najavio kao svoj krajnji cilj: vraćanje Hrvatske u 90-e godine. Bravo.