Ako se po jutru dan poznaje, bit će ovo »veselih« pet godina. Jasno, kad ovo kažemo mislimo na mandat prve hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Već njezin pobjednički govor bio je krajnje sumnjiv, jer nešto nam govori da u pet godina njezinog boravka na Pantovčaku (ili u Visokoj ulici) Hrvatska neće postati jedna od najrazvijenijih zemalja Europske unije i svijeta.

Opet, možda Kolinda Grabar Kitarović raspolaže informacijama koje nama nisu dostupne. Možda Predsjednica ima provediv plan, kojim će, unatoč nikakvim ovlastima u ekonomskom području, realizirati jedno od prvih obećanja iz noći u kojoj su proglašeni rezultati predsjedničkih izbora. Ukoliko u razvoju i ne dostignemo Kinu, Njemačku, Švicarsku i slične zemlje, Kolindi Grabar Kitarović to nećemo uzeti za zlo, niti će nas taj podbačaj pretjerano zabrinuti. Ono što nas treba brinuti jesu istupi prve hrvatske predsjednice u kojima je pokazala da ne razumije kako riječ državne čelnice ima nešto veću težinu od riječi tajnice u NATO paktu.

Govoreći o odnosima prema manjinama, Kolinda Grabar Kitarović zatražila je od susjednih država, od Srbije i Vojvodine (sic!), da poštuju prava manjina jednako kako ih poštuje Hrvatska. Ova njezina izjava odmah je u Srbiji dočekana na nož, jer, razumije se, Vojvodina je još uvijek dio Srbije i nije jedna od Hrvatskoj susjednih država. 

Njezina izjava o tome kako sve Srbe koji žive u Hrvatskoj smatra Hrvatima ne daje razloga za vjeru da se »šefica države« samo malo poskliznula kad je u pobjedničkom govoru »osamostalila« Vojvodinu, a hrvatskim građanima obećala med, mlijeko i kineski BDP. Kolinda Grabar Kitarović nije ostala na tri ozbiljna gafa u par dana. Otišla je i dalje pa je, otprilike, ustvrdila da se u govorima ne voli obraćati »hrvatskim građanima«, jer se u tom slučaju ljudi koji žive na selu smatraju isključenima.

– Kada sam na selu rekla »građanke i građani« oni su me pitali zašto ih isključujem. Kazali su da oni nisu građanke i građani jer žive na selu, ispovjedila se Predsjednica u razgovoru za jednu bosanskohercegovačku televiziju.

  Podsjetilo nas je to na jednu vijest s kraja 2003. godine, kad su objavljeni rezultati istraživanja provedenog među učenicima viših razreda srednje škole, koji su eksperimentalno bili uključeni u program Građanskog odgoja. Na pitanje što znači da je netko građanin, točno je odgovorilo deset posto ispitanih učenika, a više od polovice je odgovorilo da je to osoba koja živi u gradu. Taj dio istraživanja mediji su prezentirali kao bizarnost, koja je imala ukazati u kojoj mjeri su srednjoškolci neuki po pitanju znanja o društvu. Tko je u to vrijeme mogao pretpostaviti da će se neukim srednjoškolcima pridružiti predsjednica države!

  Ima u tome neke simbolike, jer politički analitičari izračunali su da je Kolinda Grabar Kitarović pobijedila zahvaljujući glasovima mladih ljudi, onih koji su po prvi ili drugi put izišli na birališta. Riječ je o mladićima i djevojkama koji su u školi obilato konzumirali vjeronauk, ali ne i građanski odgoj, budući da se u Hrvatskoj očito smatra kako taj građanski odgoj djecu može samo iskvariti.

Spomenuta djeca ostala su neiskvarena pa ne znaju šta su i tko su građani, ali »znaju« da je homoseksualnost »bolest« i »znaju« da bi Hrvati u Hrvatskoj trebali uživati veća prava nego ostali, koji se ne mogu pohvaliti tako »plemenitim« krvnim zrncima. Ukratko, čini se da smo odgojili birače političara koji od jutra do sutra mogu govoriti o svojoj ljubavi prema domovini, ali više od toga ne znaju ili ne pokazuju.

Valja nam se nadati da Kolinda Grabar Kitarović neće biti od takvih političara, iako su, kao što vidimo, njezini prvi istupi pokazali da tu nadu nemamo na čemu utemeljiti. Ako se po jutru dan poznaje, hrvatski birači za predsjednicu su izabrali političarku kalibra Sarah Palin, a opet – ne mora biti, jer ujutro može biti kiša, a popodne sunce. Nadajmo se stoga da će se Kolinda Grabar Kitarović pribrati, da su svi navedeni gafovi uzrokovani njezinim uzbuđenjem zbog velikog političkog uspjeha.