– Po meni je Hrvat i onaj tko je pravoslavne vjeroispovijesti, i tko je Srbin po nacionalnosti. On je ipak Hrvat u smislu hrvatskog državljanina – kazala je K. Grabar-Kitarović i pokrenula navalu negodovanja i galame.

   Krasno, cinično se komentira na društvenim mrežama. Ako su za nju ovdje svi Hrvati, onda ona poziva i srbijanske vlasti da Hrvate koji žive u Srbiji proglase Srbima. A ako bi se njeno mišljenje uzelo kao općeniti princip, tada su Hrvati u Bosni i Hercegovini naprosto Bosanci. Jedan sveučilišni profesor iz Zagreba, bunjevački Hrvat, čak joj je napisao otvoreno pismo u kome joj prišiva da je njezina izjava totalitarna i da ga podsjeća na politiku Miloševića.

   Ipak ne bih rekla da je tako.

   Kao što se zna, nisam nikad dosad bila advokat K. Grabar-Kitarović, baš naprotiv, ali u tome što je izjavila načelno nema ništa tako loše, a osobito ne s njene konzervativne točke gledišta.

   U ovom kontekstu, naravno, nitko ozbiljan, ponajmanje figura šefa države, ne bi smio smetnuti s uma da je Hrvatska u Ustavu definirana kao »nacionalna država hrvatskog naroda i pripadnika nacionalnih manjina«, a u nastavku kao država svih njenih građana.

   To znači da se osobito K. Grabar-Kitarović mora čuvati da ne izražava antipatiju prema vokativu »građani i građanke«, ma kakva objašnjenja za to imala. Građani su ključna institucija svake suvremene države, štoviše, liberalni demokrati smatraju kako se s političkih govornica najispravnije obraćati isključivo građanima. No, konzervativci uvijek kao prvu ističu naciju, a tek onda građane. Nadalje, politološki pojmovnik kaže da je građanin jednako državljanin – riječ je o statusu osobe koja ima državljanstvo – a ne, kako se zapetljala K. Grabar-Kitarović, osobi koja živi u gradu.

   Ali, istina je također da, prema općevažećoj definiciji, sve državljane RH objedinjuje pojam političkih Hrvata bez obzira na to što, dakako, etnički svi nisu Hrvati, nego su i Srbi, Mađari, Talijani, Bošnjaci i tako dalje, ili, kao što je najčešće slučaj, mješavina više etniciteta. Isti princip poopćavanja vrijedi i za državljane Francuske, Velike Britanije, Italije i drugih zemalja, a to je i konvencija međunarodnog prava.

   Slijedom toga, nema uvredljive konotacije kad se za hrvatske Srbe kaže da su politički Hrvati, kako ih je nazvala K. Grabar-Kitarović. Jasno, bilo bi puno bolje da je pritom izostavila spominjanje (pravoslavne) vjere jer nacionalost i vjeru izjednačuju samo nacionalističke doktrine. No, ako je rečeno u dobroj vjeri, a zvuči kao da jest, to njezino »pohrvaćivanje« etničkih manjina ne podrazumijeva asimilaciju, nego integraciju, tim prije jer je više puta izjavila da želi još veća prava za manjine. Nema ništa loše u stvaranju atmosfere zajedništva i naglašavanju da smo svi jednako važni u ovoj državi koja pripada svima.