Iako su u Sloveniji Krašovu bombonijeru s geografskom kartom Hrvatske i granicom po sredini Piranskog zaljeva, koju je slovenskim diplomatima i političkim uredima poslala hrvatska veleposlanica u Ljubljani Vesna Terzić kao skroman i simboličan božićni dar, shvatili vrlo ozbiljno, kao još jednu drsku provokaciju arogantnih susjeda, u Hrvatskoj je afera bombonijera uglavnom shvaćena tek kao još jedna šala i bizarnost u hrvatsko-slovenskim odnosima, što je, uvjereni smo, potpuno pogrešno. Povijest hrvatsko-slovenskih odnosa u zadnja dva i pol desetljeća, naime, krcata je takvih besmislenih ratova i prepucavanja oko bizarnih sitnica, koje su potom postajale krupni i ozbiljni problemi.

Lako se danas smijati slovenskoj reakciji na geografsku kartu koja, kako kažu u Ljubljani, »prejudicira granično rješenje«, ali nije li isto tako činjenica da je Slovenija svojedobno na dulje od godinu dana formalno blokirala hrvatske pristupne pregovore zbog sličnih geografskih karata? Dobro, jasno je da geografske karte nisu bile pravi uzrok slovenske blokade, koja je, uz blokadu iza koje su stajale Velika Britanija i još nekoliko država zbog navodne hrvatske nesuradnje s Haškim sudom, najviše usporila ulazak Hrvatske u EU. Stvarni uzrok krio se u činjenici je tadašnja slovenska politička elita, a ponajprije tadašnji premijer Borut Pahor – premda je njegova blokada Hrvatske dobila nevjerojatnu potporu praktično cijele političke garniture i javnosti, uz nekoliko časnih iznimaka, i to uglavnom među novinarima i analitičarima – smatrao kako su hrvatski pristupni pregovori trenutak kada je Hrvatska najranjivija i kada Slovenija mora realizirati svoj teritorijalni zahtjev prema Hrvatskoj.

No, upravo geografske karte s granicom po sredini Piranskog zaljeva, ne u bombonijerama nego u hrvatskoj pristupnoj dokumentaciji, iskorištene su kao formalan povod za blokadu. Iz današnje perspektive to može izgledati kao bizarno sitničarenje, no onda je bilo itekako ozbiljno, a vrag je uvijek u detalju. Iako se radilo tek o ilustrativnim kartama, koje su bile priložene u dokumentaciji za različite prikaze i objašnjenja, poput recimo, karte koja je prikazivala primorsku, brdsku i nizinsku Hrvatsku, ili karta regija i slično, a ne o preciznim topografskim kartama koje pretendiraju precizno iscrtati granicu i ostale topografske objekte, slovenska je strana svaku takvu ilustrativnu kartu iskoristila kao formalan povod za blokadu poglavlja na koje se dokumentacija u kojoj je karta priložena odnosi. U jednom je trenutku tako bilo blokirano čak 14 poglavlja hrvatskih pregovora, koja nisu mogli biti otvorena ili zatvorena zbog geografskih karata koje »prejudiciraju granicu«.

Bizarni diplomatski ratovi i prepucavanja Zagreba i Ljubljane, za koje je najčešće nemoguće pronaći bilo kakvo suvislije objašnjenje, nastavljeni su i nakon blokade, pa i nakon ulaska Hrvatske u EU. I odnos novog premijera Andreja Plenkovića sa slovenskim kolegama počeo je loše, čime se samo nastavlja sada već tradicionalno nerazumijevanje hrvatske i slovenske političke elite, u čemu, srećom, ne sudjeluje velika većina građana dviju susjednih zemalja. Navodno je sve počelo kada je Plenković ignorirao slovenskog premijera Cerara tijekom svog prvog boravka u Bruxellesu na premijerskoj dužnosti, a onda je Plenković s cijelim državnim vrhom stigao u Maribor na ispraćaj žrtava iz Hude jame najavivši se slovenskim vlastima u zadnji trenutak, što je navodno toliko naljutilo slovenske političare da svoje kolege iz Hrvatske nisu ni pozdravili tijekom komemoracije u Mariboru.

Isto možemo kazati i za najnoviji slučaj terana. Slovenski je ministar Karl Erjavec nedavno provocirao novog šefa hrvatske diplomacije Davora Stiera najavom da će ga u Ljubljani dočekati teran i kranjska kobasica – simboli besmislenog hrvatsko-slovenskog inaćenja – da bi sada Erjavcu stigla pljuska iz Bruxellesa upravo zbog terana, koji će i vinari u Istri moći proizvoditi i prodavati unatoč žestokom protivljenju slovenske strane, koja je još 2000. zaštitila teran kao autohtoni slovenski proizvod.

Premda je riječ o još jednom hrvatsko-slovenskom ljutom ratu, u kojem se ne biraju sredstva, radi se o sporu simbolične vrijednosti, koji i jednoj i drugoj strani može donijeti samo štetu. U Sloveniji na teran otpada samo jedan posto ukupne slovenske proizvodnje vina, dok je u Hrvatskoj pod tom sortom samo oko 300 od ukupno 21 tisuću hektara koliko ih je u Hrvatskoj pod vinogradima. No, kao i u slučaju geografskih karata, nijedan problem nije tako mali i simboličan da ne bi jednog dana mogao postati krupan i ozbiljan.