Novi predsjednik SDP-a Davor Bernardić danas ima prvi test svoje uvjerljivosti: izbore za Glavni odbor stranke, koji broji 101 člana, te za članove Predsjedništva i četiri nova potpredsjednika stranke. Rječju, danas se biraju njegovi prvi suradnici, a – paradoksalno – što manje »njegovih« ljudi u vrh stranke prođe, to će njegov integriret biti čvršći i uvjerljiviji.

SDP je, naime, osim opće krize identiteta koju proživljava nakon gubitka niza izbora i odlaska Zorana Milanovića koji je stranku vodio skoro deset godina, danas stranka u kojoj se i dalje vode rovovske bitke za moć i istinski rat za utjecaj u uredu predsjednika u centrali na Ibleru. I na današnjoj konvenciji vodit će se rat šalabehterima – niti gubitnici, tko god oni bili, odustaju, niti oni koji su nominalno dugo uz novoga predsjednika žele prepustiti i minimum utjecaja onima koji su imalo suspektni kad je riječ o lojalnosti novom šefu stranke koji tek mora izgraditi istinski autoritet i preuzeti sve konce u svoje ruke.

Priča na kojoj je Bernardić pobijedio prošle subote, i to premoćno sa čak dvije trećine glasova pred Rankom Ostojićem, bila je okupljanje i mir u stranci, koja je ostala razorena unutarnjim sukobima kroz Milanovićevu eru. Zato, ma koliko to nelogično zvučalo, ako danas sa sto posto pobijedi navodni Bernardićev šalabahter koji kruži među članovima stranke i novinarima, to gore po Bernardića – to bi bilo dokaz da se zapravo služi onim metodama isključivosti koje je unutar stranke primjenjivao sada već gotovo proskribirani Milanović. Novi predsjednik Bernardić može stoga gotovo pa moliti Boga, a deklarirani je vjernik uostalom, da mu u Predsjedništvo i potom među četiri potpredsjednika ne prođu samo oni za koje se tvrdi da »moraju proći« temeljem predrasuda o tome tko su njegovi istinski pobornici, a tko nisu.