Magičnih tri posto rasta stope BDP-a, odnosno 2,9 posto što je gotovo jedno te isto u očima politike, odlična je vijest za Hrvatsku i nije čudo da se premijer Andrej Plenković time hvali. No, riječ je o već osmom kvartalu s rastom i plusom, i sigurno je da je to rezultat barem tri faktora: prvo, globalnih prilika i općeg trenda u Europi; drugo, bivše Vlade i politike poticanja osobne potrošnje građana te je stoga oporba itekako u pravu kad tvrdi da to ima veze i s potezima koje je povlačila Milanovićeva Vlada; i na kraju ispravno rečeno – turizma, i ukupnog obrta novca koji je rekordna sezona donijela, na što se premijer jučer najviše i pozvao.

Premijer bi se trebao kloniti toga da samo turizmu, međutim, pripisuje ove rezultate jer bi mu se onda moglo dogoditi da na kraju mora »pomilovati« buntovne ugostitelje i udovolji im oko snižavanja PDV-a. Bilo bi bolje da prizna da je riječ i o općim ekonomskim trendovima Europe, a i da je ex Vlada donosila neke mjere koje su bile korisne i na koje su, uostalom, naslonjene i mjere njegove Vlade. Bit je porezne reforme rast osobne potrošnje građana i rasterećenje plaća, i to je konstanta od Borisa Lalovca do Zdravka Marića. I dobro je da je tako, jer je očito da to jest mehanizam koji pokreće ekonomiju.

No, onaj koji bi tek trebao iskoristiti činjenicu da se politika SDP-a pokazala ispravnom, i da tako proaktivno treba i nastaviti, jest novi predsjednik SDP-a Davor Bernardić.

To što je on bio u sukobu sa Zoranom Milanovićem oko nekih sasvim drugih tema, a to su unutarnji odnosi u stranci, nema nikakve veze s ovom pričom. SDP treba podsjetiti javnost da je ovo samo nastavak dobre politike koja je bila vođena krajem mandata Vlade lijevoga centra i uz to nastaviti sa zakonskim prijedlozima, mada su u oporbi, baš u tom smjeru. No, zato mora postojati jedan preduvjet – a to je da SDP-ovi zastupnici uopće sjede u Saboru, da su koordinirani, da njihove politike jesu dosljedne i dogovorene. A za to postoji samo jedno pravilo – da predsjednik stranke bude i predsjednik Kluba zastupnika u Saboru. Šef stranke mora kontrolirati procese jednako i u stranci, a i u Klubu zastupnika u parlamentu, tim više što Bernardićevi prvi suradnici, Rajko Ostojić i Zlatko Komadina, nisu prisutni u Saboru. U parlamentu Klub SDP-a najvećim dijelom, gotovo pa bez iznimke, čine ljudi koji su bili bliski Milanoviću ili su se Bernardiću tek priklonili nedavno, prije drugog kruga izbora. Stoga njemu ne preostaje drugo nego u svoje ruke uzeti sve instrumente koje predsjednik stranke ima, biti whipper u pravom smislu riječi, a samim time i istinski lider oporbe.

Osoba koja će voditi stranku mora se u prvom redu baviti rejtingom te stranke, a to znači javno artikulirati politike i biti u tome dosljedan i jasan, kako bi birači točno znali koja bi rješenja SDP kao najveća stranka oporbe i lider lijevoga centra primijenio da se sutra raspadne savez HDZ-Most, da se dogode novi izbori i da SDP mora početi voditi Hrvatsku, čak i ako se tome sada tek najmanje nada jer mu se čini da je unutarstranački posao prvi. Nije, prvi posao su politike vodeće stranke opozicije i lider te stranke to mora imati na prvom mjestu.