Tjednik Nacional objavio je u posljednjem broju da generala Damira Krstičevića, aktualnog potpredsjednika Vlade i ministra obrane, vlasti u susjednoj Bosni i Hercegovini terete za masakr trideset i dvoje ljudi kod sela Bravince, u okolici Jajca. Ova informacija, vjerujemo, nije točna, jer se u vrijeme kad se navodni masakr dogodio 4. gardijska brigada, kojom je Krstičević zapovijedao, uopće nije nalazila na terenu oko Jajca. Zbog navedenog članka general Krstičević uputio je demanti i najavio sudsku tužbu protiv Nacionala, što je, dakako, njegovo pravo i način na koji se želi zaštiti od iznesenih neistina. Istinu će u ovoj stvari na koncu utvrđivati nadležni sud, kako to i dolikuje pravnoj državi i civiliziranom društvu.

Ono što civiliziranom društvu ne dolikuje optužbe su generala Damira Krstičevića da Nacional protiv njega vodi specijalni rat. O tome je Krstičević govorio u par navrata, a jedna od tih izjava glasi: »Zašto taj tjednik vodi specijalni rat protiv Četvrte gardijske brigade i mene kao zapovjednika te brigade, protiv Hrvatske, ja to ne znam. Zašto taj tjednik radi to, zašto nas želi destabilizirati, za koje interese on radi, za kojeg vlasnika taj tjednik radi, ja to ne znam, ja im samo poručujem da u tome neće uspjeti.«

Zašto je ova izjava nedolična? Najprije, optužba da netko vodi specijalni rat protiv Hrvatske i Hrvatske vojske vrlo je ozbiljna i valjalo bi je dokazati. Ova konstrukcija – »specijalni rat« – za sobom povlači i pretpostavku da u tjedniku o kojem je riječ rade ljudi koji po svaku cijenu žele naštetiti Hrvatskoj i Hrvatskoj vojsci. Takve kvalifikacije ne čujemo prvi put. Na isti način režim Franje Tuđmana obračunavao se s tjednikom Feral, kad su njegovi novinari pisali o ratnim zločinima nad srpskim civilima, koji su u kasnijim sudskim sporovima dokazani i zbog kojih se sudi ljudima poput, primjerice Tomislava Merčepa.

Jednako neprimjereno je Krstičevićevo poistovjećivanje vlatite osobe i sudbine s cijelom Hrvatskom. Ukoliko netko piše o generalu Krstičeviću, on ne piše o cijeloj Hrvatskoj. Ukoliko netko piše o sumnji da su pripadnici 4. gardijske brigade počinili ratni zločin, on ne piše o cijeloj 4. gardijskoj brigadi, nego o ratnim zločinima i potrebi da se otkriju konkretni počinitelji, između ostalog i zbog toga da se skine sumnja, odnosno strašna ljaga s cijele te postrojbe.

Pri svemu tome valja imati na umu da general Krstičević dobro zna da se njegovo ime itekako spominje u kontekstu istraga ratnih zločina, ne ratnog zločina navodno počinjenog kod Jajca, nego ratnog zločina neupitno počinjenog kod Mrkonjić Grada. Zna to dobro i premijer Andrej Plenković, koji je ne tako davno, povodom optužnica što ih diže tužiteljstvo Bosne i Hercegovine, izjavio da se u »određenim dokumentima spominje i Krstičevićevo ime«. Usput rečeno, nitko, ali baš nitko nije našao za shodno ukazati na premijerovu neodgovornost kad je čovjeka pod takvim teretom imenovao na važne državne dužnosti.