SDP ulazi u izbore za dva dana bez »natural born leadera« – nijedan od sedam kandidata ne »svijetli« kao prirodni nasljednik Zorana Milanovića. Za neke, anketa o podršci koja je prije nekoliko dana objavljena, mogla bi biti kao zahtjev FBI-ja za istragu mailova Hillary Clinton tri dana prije izbora. Većina tu anketu pobija, tvrdeći da nije reprezentativna. No, činjenice govore da je jedna takva anketa, objavljena 2007. godine, također među biračima SDP-a, predvidjela upravo rasplet kakav se i dogodio – Milanović je pobijedio veterane i bio najveće iznenađenje hrvatske politike od 1990. do danas.

Ono što je ključno jest da SDP predsjednika bira metodom jedan član – jedan glas, a da stranačka infrastruktura, lobiji i šalabahteri mogu kontrolirati tek oko trećine aktivnih članova koji će na izbore izaći. Svi ostali sjede kući, gledaju televiziju i velika većina njih već unaprijed ima svoje favorite, koje nijedna kampanja neće staviti pod znak upitnika ili promijeniti. Dilema za SDP-ovce pritom glasi: bi li u izboru novog lidera upravo trebali poslušati vox populi i ono što im birači kažu? Jer jasno je: novi predsjednik SDP-a, tko god to bio, neće biti privremeno rješenje, već će stranku voditi i na iduće parlamentarne izbore (koji će možda opet biti prijevremeni, uz HDZ i Most koji se bore za premoć u Vladi). Stoga nije nimalo nevažno što građani misle. Jer, ako SDP izabere »krivog« lidera, taj neće proći kod birača, a onda je uzaludan i svaki pokušaj SDP-a da se bavi politikom u idućim godinama.

Hoće li proći fajter Ranko Ostojić, ozbiljni i mudri Tonino Picula, mladi i nadobudni Davor Bernardić ili novi-stari Orsat Miljenić, ozbiljna je odluka koja će definirati i status ljevice u Hrvatskoj u idućem desetljeću. U situaciji jačanja konzervativnih snaga u društvu, i što je najgore u političkim elitama koje danas upravljanju, a padaju im na pamet ideje iz prethistorije poput jednospolnih škola ili revizije prava na pobačaj, SDP mora imati toliko jakog lidera da obrani osnovne postavke građanskog društva, barem na današnjem standardu. Riječ progresivno toliko se malo čuje u SDP-ovoj kampanji, jer je jasno da ta stranka danas brani i temeljna stečena prava građana od desničarsko-klerikalne družine koja trenutno upravlja Hrvatskom. Najbolji dokaz kako Kaptol misli ubuduće »razgovarati« s ljudima iz SDP-a pokazalo je priopćenje o komunikaciji s Rankom Ostojićem: iako je on s kardinalom Bozanićem razgovarao već prije skoro mjesec dana, tek kad je anketa pokazala njegovu moguću premoć, oglasio se Kaptol, i to tvrdnjama o lažima i napadom na čovjeka koji je samo htio uspostaviti dijalog.

Sve to, ne samo programi koje su kandidati napisali, malo će značiti općoj populaciji birača u SDP-u koji u subotu glasaju u prvom krugu. No, zato će šalabahteri raditi na konvenciji 3. prosinca: dosadašnji izbor delegata za tu konvenciju, koji se biraju po novom modelu cik-cak kako bi se spriječili efekti šalabahtera, a koji je osmislio Arsen Bauk, pokazao se dobrim jer limitira lobije. Ako novi predsjednik prihvati tu praksu da se i Glavni odbor bira na nov način, možda SDP konačno osjeti pravu blagodat demokracije. U svakom slučaju, SDP u subotu može zacementirati buduće pobjede, ili se zakopati u rovove međusobnih podjela koje ne daju naprijed. Izbor je njihov.