Iako je HDZ morao popustiti Mostu oko PDV-a, nakon punih šest sati pregovora na užem kabinetu, ne bi se moglo reći da je premijer Andrej Plenković gubitnik unutarkoalicijske političke krize oko porezne reforme.

Naime, i bez Mosta je matematički u Saboru taj prijedlog mogao proći, no jasno je da vrh HDZ-a nije želio sebi priuštiti negativnu percepciju u javnosti da je izgubio glavnog koalicijskog partnera na prvoj, i najvažnijoj reformi – poreznoj reformi.

Svatko bi na Plenkovićevom mjestu tako postupio – uostalom, Mostovi prijedlozi koji su na kraju (morali biti) prihvaćeni, idu na ruku i običnim građanima. Neće se mijenjati stope na kruh, mlijeko, knjige i novine.

Plenković, a i ministar financija Zdravko Marić će si to na kraju početi pripisivati kao vlastitu zaslugu, kako to u politici već biva. Također, stopa se ionako trebala mijenjati tek s početkom 2018. godine, te promjena ne bi bila opipljiva u budžetu za iduću godinu, pa opet kratkoročno nitko politički ne gubi.

Miro Bulj isto može biti zadovoljan, njegov hruh nitko nije dirao, i populistički gurui mogu i dalje mahati zastavama svoje navodne socijalne osjetljivosti, na kojoj uostalom i dobivaju glasove na izborima.

Prva veća kriza završila je tako, očekivano, kompromisom, u kojem je gubitnik tek ministar turizma Gari Cappelli jer jedino u njegovu resoru nije došlo do popuštanja ugostiteljima.

A tome su dva razloga – mostovce za to nije bilo briga, a uz to, Mariću su se zamjerili ugostitelji koji su ga brutalno napadali zadnjih dana pa su si stvorili kontraefekt, u kojem je Marić morao ostati pobjednikom.

A da je porezna reforma bila prevažna da bi se savez s Mostom rušio, dok u drugim segmentima neće više ići tako lako kod Plenkovića, pokazala je jučer njegova izjava da se protivi Mostovom amandmanu sa idejom da plaće dužnosnika ne prate rast plaća temeljem porezne reforme.

Premijer je jasno rekao da više neće pristajati na Mostove političke ultimatume. Iako je to vrlo nepopularna izjava, i javnost će je puno osuđivati, naročito Živi zid i Ivan Pernar idući tjedan u Saboru, Plenković je  pokazao da ne planira popuštati Mostu osim oko ključnih dokumenata i mjera.

Iako bi javnost pozdravila da Vlada ostavi omrznute dužnosničke plaće na manjoj razini, bez poreznog rasterećenja, on će radije dopustiti da ga mediji i javnost razapinju za tisuću-dvije kuna veću plaću nego ponovno popustiti Mostu. Marketinški, to je za njega loše.

Politički, to je za njega dobro, jer ne može bezuvjetno pristajati na svaku stvar koju Most kao junior-partner ponudi ili proturi u javnost – naravno, mimo dogovora u koaliciji.

No, ova prva kriza na relaciji HDZ – Most samo pokazuje da ćemo naredne četiri godine, ili koliko god ova Vlada potraje, ne dnevnoj bazi pratiti sukobe dvaju koalicijskih partnera u Vladi.

Stalno ćemo gledati prepucavanja i natezanja, igre prijestolja, a sve će na kraju završavati kompromisom jer ni sami akteri, a ni Europska komisija koja kontrolira mjere smanjenja deficita, zapravo ne žele nove izbore.

Jednostavno, na to se treba priviknuti i ne hvatati se na svaku udicu Mosta. HDZ i premijer, da bi sačuvali svoj politički autoritet, naprosto ne mogu popuštati razmaženom Mostu čim se rasplače pred izlogom s populističkim igračkama.