Sotona prije dva mjeseca, nakon sedam uzastopnih pobjeda dobio je aureolu sveca. Trenerskoga. Matjaž Kek, trener HNK-a Rijeka, ovog puta je natjerao nebo da plače nad sudbinom Hajduka. Frustrirajuće je, naime, izgubiti pet puta zaredom od istog trenera, nikada ga ne svladati u 15 utakmica. Iznad Rujevice je samo nebo.

Nakon onih nula-nula (ne u igri, nego u konačnom ishodu…) u Vinkovcima, kritičari su bili vegetarijanci koji recenziraju argentinski restoran. Iako je Rijeka i tada, kao i danas, igrala najljepši nogomet u HNL-u. Remi je bio splet nesretnih okolnosti (sudac i nedostatak viagre u napadu), jer nakon toga počela je berba bodova. U grozdovima. Kiša je u subotu oprala s pločnika sjećanja na vremena sotonizacije trenera Matjaža Keka. Doživio je beatifikaciju.

U pravu je bio Damir Mišković kada je uoči početka sezone govorio na ovim stranicama da će ovo biti najbolja Rijeka njegova mandata. Od 20. ožujka 2012. godine. Četvrta Kekova Rijeka! Rijekin je trener Miškovićev optimizam prokomentirao s “revolveraški Damir”. “Tipično za našeg predsjednika koji je u HNK Rijeka uložio brdo novaca, a još više strasti. Toliko ljubavi”.

Poslije svake utakmice Mišković mjeri krvni pritisak i razinu šećera u krvi… Poglavito je bilo tako jučer negdje u Africi nakon što je Hajduk poveo poslije sat vremena igre. Dogodilo se slučajno, ali semafor je okrutan. Rijeka je igrala, Hajduk je pogodio mrežu. Kapetan Andrej Prskalo i stoper Josip Elez skuhali su kašu, htjeli su propasti u zemlju… Bog ih je blagoslovio. Elez je u devet minuta zabio dva gola, a Prskalo pokazao zbog je jedan od najčvršćih karika u momčadi, obranio je opak udarac Ohandze.

Pravda je zadovoljena. Elez nije slavio, ali Solinjanin koji je na Kantridu stigao iz Lazija (posudba), preko Grosseta, mađarskog Honveda i danskog Aarhusa, ali je u srcu bio sretan! U dresu Hajduka debitirao je 24. travnja 2012. u susretu s Interom, zamijenio Josipa Radoševića. Upisao je samo tri nastupa za Hajduk. Dva gola u jadranskom derbiju sam su svakog igrača. Ali više od golova stopera u kriznim vremenima, apstinencije topnika iz prve linije, trenera Keka može veseliti reakcija momčadi nakon što se šokantno našla u minusu… Zabio je Elez (peti pogodak u 76 utakmica), mogao je Mitrović. Šteta što nikako da suparničku mrežu zatrese – Ristovski. Makedonski reprezentativac igra sjajno. U oba pravca, po Kekovu ukusu. Sjeća li još netko Tomečaka?

Rijeka je otišla na plus 13 u odnosu na Hajduk. Nepotrebno je trošiti vrijeme i prostor na analizu utakmice u kojoj se unaprijed znao pobjednik, samo je bilo pitanja na koji će se način to dogoditi. Ukazao se solinski Josip – Elez. Ova je Rijeka, barem u ovom trenutku, za cijelu HNL-u, ekipa s drugog planeta. Europska momčad kao što je europski i travnjak na Rujevici. Jedini u Hrvata!

Kek je dobio glinu, oblikovao skulpturu i udahnuo joj dušu. Rijeka je moćna i raznovrsna. Trkački i taktički. Črnic, Matei, Šofranac, ali čak i kapetan Maleš, nakon oporavka, moraju grijati klupu. Kekov pakleni stroj proizvodi igru, golove i bodove… Rijekina igra je ujedno i čisti užitak u svakom trenutku. Visoka razina tehničkih vrijednosti, ali i često osporavane maštovitosti. Trka i ideja, potez za pamćenje.

Momčad koja može svakoga pobijediti, da parafraziramo Keka, umjesto da u glavu kažemo – Rijeka za prvaka. Daleko je kraj, do 27. svibnja i posljednjeg kola u Maksimiru ima puno vremena, u talonu su 63 boda. Do sada ih je podijeljeno samo 45. Ali, Rijeka je glasno istaknula kandidaturu, igrom i rezultatima. Ne pamtim kada je Rijeka igrala ako raskošno, atraktivno, a toliko rezultatski učinkovito. Ova se momčad ne mora i ne smije plašiti nikoga. Ni Dinama ni priča o Mamićevu utjecaju. Razmišljanja su to kukavica. Onih kojima je uvijek netko kriv. Poput Hajdukovaca kojima boravak u kavezu za gostujuće navijače na Rujevici nije bio po volji… Zbog takvih boraca za pravdu i poštenje taj je kavez i napravljen. Bolje da kukaju i plaču takozvani “navijači”, nego da se dogoditi tragedija stradanja djece. Sve ostalo su demagoške floskule. Festival licemjerstva.