Porezna reforma koju pokreće Plenkovićeva Vlada upravo je ono što se od vlade desnoga centra može i očekivati: radi se o rasterećenju srednjih i visokih plaća s ciljem daljnjeg povećanja potrošnje, rasterećenju srednjih poduzetnika, te ujedno povećanju poreza na lukzusne proizvode, a cigarete i slatki sokovi u kafićima to jesu. Činjenica da će to pogodovati i velikim lancima, kolateralna je posljedica. No jednu stvar treba znati: svatko onaj tko je glasao za HDZ, drugome se i nije mogao nadati.

Potpuno je jasno da vlada desnog centra neće ići za rasterećenjem manjih plaća, niti za specijalnom dodatnom zaštitom socijalno ugroženih. To nije definicija desnih politika, nikad i nigdje. Druga je stvar što u Hrvatskoj za desne stranke i stranke desnog centra većinom glasa populacija koja je socijalno slabija, obično zbog svog nižeg stupnja obrazovanja, i njihovo je pravo da se nadaju zaštiti od strane vlasti. No, HDZ i ministar financija Zdravko Marić kreću u reformu koja je, prvo, potpuno očekivana od njih i, drugo, uredno najavljena u njihovoj predizbornoj kampanji. Ono što su novinarima i javnosti neslužbeno najavljivali odmah po samoraspuštanju bivše vlade, sada i provode. Pritom, realno je da od nekih stvari u daljnjim pregovorima s političkim i socijalnim partnerima i odustanu: možda od povećanja PDV-a u izdavaštvu i sličnih krajnje nepopularnih ideja. No, ostali prijedlozi tvrdo su ukorijenjeni u programu s kojim su išli na izbore, a i u onome što je od desne vlade jedino moguće i očekivati. Mostovci su jako dobro znali s kim i kako ulaze u koaliciju.

Utoliko je čuđenje Mosta sada kontraproduktivno: prvo, dobro su znali s kim potpisuju savez o suradnji. Odnosno, nikad ga nisu ni potpisali, jer je ovo prva vlada bez koalicijskog ugovora, ali to ih ne ekskulpira. Marić i Plenković nisu skrivali poteze koje će povući. Drugo, sve izjave koje Most daje zadnjih dana najavljujući da »ovo ovako neće ići« svode se, opet, na populističke parole o tome da ne može poskupljivati kruh i mlijeko, što je opće mjesto svakog parolaštva. Treće, ideje o uvođenju više poreznih međustopa na porez na dohodak u odnosu na ono što Marić predlaže, samo su mazanje očiju javnosti, jer riječ je o razlikama koje će na samo određene razine plaća (opet one više) mijenjati mjesečni iznos poreza od 20 do 50 kuna, pa to doista nikome nije presudno, a pogotovo ne onima koji imaju 18.000 neto mjesečno. Ni u džep, ni iz džepa.

Apsurdno je stoga da sad Most već u prvoj okuci pokušava opstruirati vlastitu vladu. Jasno je da ih nervira što će nakon Mostove PR dominacije u Saboru i višetjedne rasprave o jamstvima za njihove prijedloge svjetla reflektora u potpunosti biti preseljena na HDZ. Uostalom, Most je »ugrađena opasnost« za ovu Vladu, i to vjerojatno nikoga u HDZ-u previše i ne čudi. No, svejedno – opstruirati prve i ključne poteze vlastite vladajuće većine prilično je nepametno. Pogotovo po drugi put zaredom u godinu dana.

Zašto? Možda to najbolje objašnjava izjava ministra Marića od jučer, o tome kako »Most sigurno neće ugroziti cjelovitost porezne reforme«. Uz ovako nesigurnog partnera, kakav je Most, čovjek bi mogao pomisliti da je ministar financija već postao bahat. Ili se Možda se radi o tome da HDZ poreznu reformu može u Saboru izglasati i bez Mosta?! To bi bio »touche!« A s obzirom na broj ruku koji HDZ u Saboru ima, ta opcija i nije nemoguća.

Ključ politike Plenkovićeve Vlade je Marićeva reforma. I sigurno je da se od nje neće odustati, ni po cijenu Mostovih ultimatuma. Uostalom, već smo se višekratno uvjerili da Most ionako na kraju odustane od svojih ultimatuma, samo da ostane dio vlasti.