Svesrdna podrška europskom putu Bosne i Hercegovine koju je premijer Andrej Plenković širokogrudno najavljivao za svog prvog službenog posjeta susjednoj i prijateljskoj državi, trajala je svega jedan dan, do uhićenja desetorice nekadašnjih pripadnika HVO-a s područja Orašja zbog sumnje za počinjenje ratnih zločina.

Dok je službeni Zagreb ostao iznenađen novonastalom situacijom pa pokušava tihom diplomacijom smanjiti tenzije sa Sarajevom, naglašavajući da su osumnjičenici privedeni radi davanja iskaza odnosno da optužnice još uvijek nisu podignute, javne reakcije pokazuju da mnogi niti smatraju niti doživljavaju BiH kao samostalnu i suverenu državu. I da im se živo fućka za njezin europski put koji uključuje i raščišćavanje počinjenih ratnih zločina ako to znači i procesuiranje tamošnjih Hrvata.

Razumljivo je i nije neočekivano kada umirovljeni generali Josip Lucić i Ljubo Ćesić Rojs ocijene da se “nakon 21 godine podizanjem takvih optužnica stvara nesigurnost za kompletno hrvatsko stanovništvo u Bosni i Hercegovini”, jer uhićeni nose i činove Hrvatske vojske. No kada saborski zastupnik i visokopozicionirani pripadnik vladajuće koalicije HDZ-a i Mosta Nikola Grmoja javno ustvrdi “da se protiv visokih časnika HVO-a optužnice dižu svakodnevno dok s druge strane protiv pripadnika Armije BiH optužnice isključivo dižu za niže rangirane vojnike”, onda je i premijer Plenković u problemu jer se radi o otvorenom miješanju u unutrašnje poslove BiH.

I to ne prvi put, jer je i sam predsjednik Mosta Božo Petrov u svojstvu potpredsjednika Vlade RH u interregnumu svojom neslužbenom posjetom Stocu nakon tamošnjih izbornih nereda kompromitirao više puta deklariranu proeuropsku politiku Hrvatske prema BiH.

Grmojinim prozivanjem BiH koja ni nakon 23 godine nije nikog procesuirala za “zločine u Središnjoj Bosni, poput onog u Brajkovićima, Križančevom selu i Uzdolu”, Most se prometnuo u glavnog zaštitnika nacionalnih interesa Hrvata i tutora za BiH, makar to značilo ozbiljan otklon i ugrožavanje službene politike vlasti u kojoj i sami sudjeluju!

Nemaju naravno zbog mladosti ni Petrov ni Grmoja osobnih iskustava sa zbivanjima devedesetih u BiH, već slijede naputke jedne opasne politike čiju je cijenu tamošnje stanovništvo već debelo platilo. Da tema na koju oni ovako olako potežu okidač nije nimalo bezazlena, niti primarno politička, pokušala je pojasniti zagrebačka odvjetnica Višnja Drenški Lasan. “Bosanske optužnice”, kaže ona, za razliku od samoproglašavanja nadležnosti Srbije za procesuiranje ratnih zločina na prostoru cijele bivše SFRJ, što bi Hrvatska trebala riješiti bilateralno, političkim putem, utemeljene su na optužnim materijalima koje je BiH, jednako kao i Hrvatskoj, ustupio Haški tribunal te su zakonski utemeljene i na potpisanim međunarodnim sporazumima.

Odvjetnica ih drži vrlo ozbiljnima, a državljani Hrvatske koji su njima obuhvaćeni mogu biti uhićeni ako stupe na teritorij BiH. Zato je vatra “naših” i “vaših” zločina kojom se igraju nedorasli ali ambiciozni politikanti, vrlo opasna. Oni samo dolijevaju ulje na vatru, a izbjegavanje pravde kako bi žrtve počivale u miru jednako je efikasno kao i molitveni skupovi u kojima sudjeluju osuđeni ratni zločinci.