Premda su mediji u zvijezdu konstituirajuće sjednice parlamenta promovirali Zorana Milanovića, glavni je događaj ipak bio izbor Bože Petrova za predsjednika Sabora. Petrov će, zbog odnosa snaga u većinskoj koaliciji, biti drugi najvažniji čovjek hrvatske vlasti. Odmah iza Andreja Plenkovića. Primjerice, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović daleko je iza te dvojice. Samim tim pozicija predsjednika Sabora značajno je dobila na političkoj težini, što bi bilo u slučaju svake dužnosti koja bi pripala Petrovu.

A to je kod vojske nadri-analitičara ponovno oživjelo ideju o nekakvom Saboru koji nije glasačka mašinerija vladajućih. Jedan iz te čudnovate skupine ustvrdio je tako da, s Petrovom na čelu, Sabor ima priliku postati mjesto odlučivanja. Na listi Živog zida na nedavnim su izborima bili i kandidati stranke koja se zove Abeceda demokracije. Nažalost, u Hrvatskoj još nismo savladali abecedu parlamentarne demokracije.

Naime, Sabor jednostavno mora biti glasačka mašinerija vladajućih, točka. Da nije tako, država uopće ne bi mogla funkcionirati. Kad se, temeljem rezultata parlamentarnih izbora i postizbornih dogovora, formira Vlada, ona ima zadaću upravljati Hrvatskom. Plenković je dosad u politici puno postigao, imao je sreće i mnoge su mu se stvari poklopile. Nije se ni za što previše oznojio. Za pretpostaviti je, međutim, da će se kao premijer htjeti u nešto miješati, efektivno obnašati vlast. To će moći samo ako će, zajedno s Mostom, upućivati u Sabor zakonske prijedloge koji bi hrvatsku državu i društvo mijenjali po njihovom ukusu. Na zastupnicima parlamentarne većine je da ono što im stigne iz Banskih dvora izglasaju. U situaciju kad bi se ti zastupnici pobunili i odbili biti takozvana glasačka mašinerija, došlo bi do blokade u upravljanju državom. HDZ-ovi zastupnici to, naravno, nikad ne bi učinili. Posve je nezamislivo da se trećerazredni, često poluanonimni članovi stranke suprotstave lideru HDZ-a i zatraže da oni njemu određuju političku agendu. Takvo što se ne događa niti u jednoj europskoj državi parlamentarne demokracije.

U Saboru, dakle, svi zastupnici s govornice artikuliraju stavove birača koji su ih poslali na Markov trg, a oni koji su dio parlamentarne većine služe još i kao glasačka mašina. Sustav je tako postavljen i drukčije ne ide. Ako glasačka mašina prestane raditi, to je znak da je Vlada izgubila podršku u parlamentu i da se moraju raspisati izbori. Glasačka mašina jamstvo je političke stabilnosti. To što je prije nekoliko mjeseci napravio HDZ, srušio u Saboru vlastitu Vladu, apsolutni je presedan, a ne obrazac funkcioniranja parlamentarizma. Ti tobožnji analitičari koji zagovaraju Sabor u kojem neće biti Plenkovićeve glasačke mašine zapravo se, vjerojatno nesvjesno, zalažu za nestabilnu Vladu.

Ako Most neće biti dio glasačke mašine, nametnut će se kao oporba unutar Vlade i Petrov će u Saboru sa svojim zastupnicima opstruirati Plenkovića. Trećeg nema.