Iznenađenje je ipak da je Andrej Plenković dao Milijanu Brkiću uglednu sinekuru potpredsjednika Sabora. Promatrači koji vječno brane sve pod milim bogom što se u HDZ-u napravi – posve svejedno je li riječ o kursu Tomislava Karamarka, Plenkovića ili Spužve Boba – dočekali su i to kao neopisivo mudar potez. Naglašavaju da mandataru apsolutno nema druge nego da poslije izbora nešto da svim gladnim ustima kako bi osigurao mir i red u svojoj stranci. Odnosno, što drugo da radi nego da adekvatnim pozicijama, koje garantiraju vidljivost i spašavaju od političke smrti, smiri i desno, i ultradesno krilo HDZ-a. U protivnom će mu proraditi zadimljene, podrumske kuhinje nezadovoljnika pa će se stalno s njima maltretirati i gombati ako mu, na kraju, i ne dođu glave. Milijana Brkića uzimaju kao dostojnog dobitnika jedne takve utješne nagrade iz desne struje, koju je Plenkovićev ekspresni okret stranke prema umjerenosti, koncilijantnosti i uključivosti odjednom ostavio bez kaputa na smrznutoj ledini.

Karamarko je sve raspoložive poluge utjecaja predao u ruke HDZ-ovim radikalima. Pomahnitat će ako im sve uzmeš pa će biti belaja. Ali, dajte, ljudi! Kad Milijan Brkić može biti potpredsjednik Sabora, onda se nešto u Plenkovićevoj glavi ipak pošemerilo. Ako ne od straha, od čega li onda? Nije tu čak uopće riječ o idejnim stvarima, niti o tome gdje je Brkić svjetonazorski, premda mi se čini da je on uvijek samo tamo gdje dobiva što traži. Nemojmo mu čak vaditi ni uvredljive izjave poput one da Pupovac i »njegovi« slobodno odu negdje gdje se neće osjećati ugroženima ako smatraju da su ugroženi u Hrvatskoj. Pustimo na trenutak i aferu Karlovačka banka. Naprosto je stvar u tome da glavnim predstavničkim tijelom nacionalne demokracije, iznad koga je, kako HDZ voli uzdisati, »samo Bog«, ne može i ne smije (su)upravljati tip koji je hladnokrvno preštancao tuđi diplomski rad i s tom krivotvorinom izašao da dobije akademski status. Taj stav je neutralan stav. Ni lijevi, ni desni, ni liberalan, ni konzervativan. To je stav minimalne društvene i političke pristojnosti. Negdje valjda mora biti crta, gdje ako ne tu? I što je sljedeće? Plagijatoru nije mjesto tu gdje ga je Plenković posadio da sačuva mir u kući. Prije ovoga, Karamarko je u istu fotelju montirao nedostatnog Tepeša. Ali taj je, ako već ništa drugo, barem sam diplomirao.