Ima navijača Rijeke koji su jučer navijali za – Hajduk. Jer, Splićani nisu, barem za sada i kako izgledaju, prijetnja Riječanima u utrci za naslov prvaka. Dinamo je »zvijer«, jedanaesterostruki prvak zaredom, koja vreba iza kantuna. Nakon jučerašnjeg remija u Maksimiru, šest koraka iza Riječana. Dinamovci su izgubili od Osijeka u Maksimiru, a nisu uspjeli dobiti Hajduka… Niti s novim trenerom, Bugarinom Ivajlom Petevom. Istina, nema čovjek čarobni štapić da u tri dana može promijeniti krvnu sliku »modrim lavovima«. Vratiti im krvoločnost. Učinio je donekle to jučer, ali nije bilo dovoljno za probiti sjajnog vratara Hajduka, Lovru Kalinića. Puno htjenja, ali malo mašte i geometrije. Industrijski nogomet.

Hajduk je mogao i pobijediti, ne bi bilo nezasluženo, ali najvažnije je da je njihov trener, Pušnik, naučio lekciju u onoj prvoj utakmici, kada je na Poljudu izgubio od Kranjčara 0:4. Nakon toga i Kek (njegovi igrači) uvalio mu je četiri konada. Slika utakmice su atipični Brazilci, Jonas na jednoj i Jefferson na drugoj strani. Iz zemlje loptačke poezije, ali razgrađivači. Kopači i rudari ispred obrane. Jefferson je mogao zapapriti Mamićevu juhu do boli…

Igra se zrcali u rezultatu. Bez obzira na to što je moglo biti golova. Hajdukovcima nedostaje znanje u nogama, Dinamovci imaju problem u glavama. Kod Splićana je u pitanju kvaliteta, Zagrepčanima treba psiholog. Možda i psihijatar, nakon što su dobili novog trenera.

Riječani su, naravno, navijali za remi. Po dva boda izgubili su jedni i drugi. A bili su uvjereni da će izaći iz krize (Dinamo), odnosno pobijediti u Maksimiru nakon osam godina, 1932 dana… Barem je tako izgledalo u euforičnim najavama, nakon što su jadnoj Cijaliji utrpali šest komada. Najteže je, ipak, bilo, Ivanu Bebeku, sucu iz Rijeke kojega ne vole Ukrajinci, Turci i – Hajdukovci. Iz Dinama su šutjeli. Danima su mu kopali po utrobi, iz crijeva vadili sve što je pojeo i popio posljednjih pet godina… S kime i kada. U »plinskoj komori« Maksimira, moram priznati, odradio je posao iznad očekivanja. Dapače, odlično. Bez obzira na to što će sada početi seciranje žabe… Pod kontrolom je držao skupinu »glumaca« na obje strane, slovenskog klauna Pušnika smirio je tako što je istjerao njegova pomoćnika Zlatka Vujovića. Eh, da je na terenu bio »onaj Zlatko…«.

Prošle godine Rijeka je nakon 16 kola imala četiri boda prednosti nad Dinamo, u proljeće je krenula s minus dva… Sada, poslije 11 prvenstvene runde prednost je šest bodova! Nikada do sada u HNL-u Rijeka nije bila šest koraka ispred Dinama! Kojemu je prije dva tjedna uvalila pet komada na Rujevici. Stavila šaku soli na rane duboke krize. I najavila da ove sezone misli ozbiljno. Skinuti Dinama s postolja, naslov prvaka donijeti na Rujevicu. Posljednje, 36. kolo, igra se u Maksimiru…

Daleko je cilj, odigrano je tek jedanaest kola, ali više od prednosti od šest bodova, Riječane veseli igra koju prikazuje Kekova momčad. Tri pobjede, Dinamo, Split i Istra, devet osvojenih bodova i lakoća pobjeđivanja Rijeku su gurnuli u prvi plan. Najveći je favorit za naslov prvaka. Zbog raskošne igre i potencijala koji se još krije u Kekovu sastavu. Jer, Gorgon se tek raspucava, a zabio je već četiri gola… Vešović nije nikada bio bolji. Gavranoviću je Kek davno rekao neka se kreće tamo gdje se osjeća najbolje. Sada u ulozi prve špice, nije ga bilo u Puli, uživa u zabijanju golova. Na sredini terena bogatstvo. Maleš je izvan stroja, kapetan će igrati ako treba i jednom nogom, ali raskoš novoj igri Rijeke daju Mišić i Bradarić, s Andrijaševićem na vrhu trokuta, iza prve špice. Andrijašević je profil igrača kakvoga je Kek tražio za svoju nogometna promišljanja u onoj igri bez sidraša u vrhu napada, za neke svjetionik, u kojoj svi zabijaju golove. Cijela momčad. Čeka se da konačno mrežu zatrese i Ristovski.

Rijeka na plus pet od Osijeka u očekivanju gostovanja Slavonaca na Rujevici, 16. listopada, nakon pauze zbog nastupa reprezentacije.