Kao da mu je pao kamen sa srca, opušteno i bezbrižno djelovao je Zoran Milanović u jednom od svojih posljednjih nastupa kao predsjednik SDP-a najavljujući izbor svog nasljednika.

Više pažnje od toga tko će ga naslijediti, Milanović je posvetio nedjelji 30. listopada, jer će tada proslaviti 50. rođendan. Lijep životni jubilej i prilika da se na miru pogleda u ogledalo i sumira sve do sada učinjeno, pogotovo desetljeće političke karijere u prvim borbenim redovima. Doduše, još će se dugo sumirati i analizirati razlozi njegovog posljednjeg poraza, od karaktera prznice do ulizivanja braniteljima. Ipak, od tisuću do sada nabrojanih razloga za izborni poraz, istini je vjerojatno bila najbliža njegova nekadašnja bliska suradnica Mirela Holy ustvrdivši uoči ovih izbora: »Milanoviću politika više nije izazov. Milanović razmišlja o izlasku iz politike, dosadila mu je.«

Neće, naravno, Mirela Holy dobiti pozivnicu za pola vijeka vuka koji ju je kao Crvenkapicu pojeo za doručak zbog navodno visoko podignute ljestvice političke odgovornosti u SDP-u. Sada, dok se množe kandidati za Milanovićevog nasljednika, vidi se koliko je to katastrofalan potez bio. I sam je tehnički predsjednik SDP-a jučer s Iblera poručio kako »predsjednik stranke u parlamentarnoj demokraciji mora biti ona osoba koja će biti i predsjednik vlade«.

U ideološkoj, organizacijskoj i kadrovskoj pustoši koju Zoran Milanović za sobom ostavlja SDP-u, kojeg je pretvorio u zatočenika vlastitih ambicija, te među onima koji su već sada istaknuli svoje kandidature za Zorana nakon Zorana, teško da ima nekoga tko bi razbijenu hrvatsku ljevicu mogao ujediniti i povesti pravim putem poput Mirele Holy.

Žena, koja bi razbila mit o bogomdanim muškarcima u politici, jer je u ovaj saziv Sabora prošlo tek 19 kandidatkinja, unatoč zakonskoj obavezi o 40 posto za koju nitko ne haje, visokoobrazovana i elokventna, bila bi idealna izazivačica Andreja Plenkovića. Ovi su izbori pokazali da mišići i agresija više nisu dobitna kombinacija, a gotovo 50 posto apstinenata da biračko tijelo u verbalnom siledžijstvu i nasilju više ne želi sudjelovati. Mirela Holy već se jednom pokazala kao široj javnosti poželjna alternativa na ljevici, no to su prošla vremena i hipoteze koje neće pomoći socijaldemokratima u biranju svog budućeg puta.

Ono što je nesporno Zoran Milanović baštinicima ostavio kao poputbinu je visok rejting ljevice i u europskim okolnostima rijetko viđene ravnopravne utakmice s brojnijim desničarima na svim razinama. Rekordnih 80 mandata i natpolovična većina Kukuriku koalicije 2011. godine neće se tako skoro ponoviti, bez obzira na idealne okolnosti, Sanadera u Remetincu i HDZ na optuženičkoj klupi za kriminal i korupciju, koje su do toga dovele.

Milanović ni po čemu nije tip koji se može klonirati ili kopirati i svaki takav pokušaj osuđen je na propast, kako takvog kandidata, tako i SDP-a. Takav scenarij neki priželjkuju kao spasonosan, ali, nažalost, utopijski je vjerovati da bi se u relativno kratkom vremenu mogla oformiti neka nova ljevica koja bi dugoročno mogla spriječiti monopol i dominaciju HDZ-a koji bi se u tom slučaju iz umivenog Plenkovićevog lica vratio onom izvornom, Karamarkovom.

Zato se kao najveći problem SDP-a danas pokazuje što nakon Zorana Milanovića nema Zorana Milanovića, ali onog iz 2007.