Dobro, napast će me za ovo kukom i motikom. Ali jedna blasfemična ideja puca mi kroz glavu već neko vrijeme, pa evo je. Dosta smo u ovoj kampanji bili politički korektni, hajde da se malo pustimo u zabranjenu nekorektnost.

Naime, malo je nevjerojatno da se za sve traži neka granična kvalifikacija – osim za biračko pravo. Ako hoćeš posao, daj odgovarajuće svjedodžbe. Želiš doma imati pištolj? Dokaži da si psihološki uravnotežen i da nemaš kriminalni rekord. Treba ti vozačka dozvola? Prođi testiranje i zdravstvene preglede. Kuhaš kao Jamie Oliver i otvorio bi restoran? Ne može ako nemaš odgovarajuću obrtnicu.

Princip adekvatnosti ne vrijedi jedino za glasanje. Na izbore može svatko tko je napunio određeni broj godina, i to u svim zemljama i svim demokracijama. Ali nešto s time debelo ne štima.

Za sve treba zadovoljiti neke razumne uvjete, ali o Saboru i Vladi punopravno odlučuju i birači koji su nepismeni ili polupismeni. Takvih je u Hrvatskoj desetak posto, a ima ih, naravno, i drugdje. Kad zavirimo u posljednji popis stanovništva, vidjet ćemo da je riječ o skoro 350.000 osoba. Nešto više od 60.000 je bez ikakve škole. Do tri razreda osnovne završilo je ugrubo 35.000 građana, a do sedam razreda osnovne još oko 250.000. Podaci se, doduše, odnose na populaciju stariju od 15 godina, pa konačnu cifru treba malo smanjiti, ali ostaje nam sigurnih 300 tisuća birača koji nisu završili ni osnovno obrazovanje.

Imamo, dakle, tristo tisuća građana koji spadaju u kategoriju nepismenih ili polupismenih. Dio njih je primarno nepismen, odnosno ne zna pisati ni čitati, a dio je funkcionalno nepismen, što, prema UNESCO-voj definiciji, znači da »nije u stanju obavljati bilo kakvu aktivnost za koju je potrebna pismenost«. U aktivnosti za koje je potrebna pismenost, ne ubraja se, međutim, sudjelovanje na izborima.

Znam da je tabu dovoditi u pitanje sposobnost ljudi na najnižem stupnju pismenosti da biraju vlast, ali što da se radi. Uostalom, osnovna škola je u Hrvatskoj obavezna.Tko nije završio barem osmoljetku, logično bi bilo da nema ni pravo glasa. Zar ne bi bilo prirodno da se negdje stavi crta? Jer ljudima koji ne raspolažu ni elementarnim znanjem, a obrazovanjem nisu stigli bar minimalno razviti kritički aparat, najprije se može prodati rog za svijeću. Oni su sigurno najpodložniji političkim manipulacijama. U redu, nisu na njih imuni ni drugi, ali ovdje je otvoreno lovište.

Pa tko će, osim polupismenog naroda, progutati priče o povećanju financijskih prava i istodobnom smanjenju troškova? Na koga računa Bandić sa svojim sumanutim populizmom ako ne prvo na njih? Kome ćeš, ako ne njima, prodati jeftino domoljublje i najuspješnije ih zastrašiti izmišljenim neprijateljima?

Nemojmo se igrati mačke i miša, pa mnoge stranke i strančice upravo na to i računaju. I nije li upravo zato bivša vlast zaustavila reformu školstva? Nije li to pravi razlog što se koči uvođenje građanskog odgoja u škole i što se ovdašnja Crkva, raznim zakukuljenim metodama, bori protiv prosvjećivanja građanstva i negira znanstvene istine? S 300.000 glasača bez osnovne škole, i još 700.000 samo s osnovnom, Hrvatska neće na zelenu granu pa da svake godine izlazi na izbore.