SDP je čini se ponovo promašio metu što se tiče načina na koji vodi svoju predizbornu kampanju. Opet je, baš kao i na prošlim izborima, naglasak stavljen na besmislene sukobe sa Srbijom i njenim problematičnim vodstvom umjesto na teme koje bi stranci mogle donijeti možda i odlučujuće glasove u borbi za osvajanje parlamentarne većine.

SDP je dakle ponovio grešku počinjenu na prošlim izborima, propustio se obratiti onima koji bi trebali biti njegovi prirodni birači. Onima koji žive od svoga rada i čija egzistencija izravno ovisi o mjesečnoj plaći. Kao i nezaposlenima, onima koji je nisu u prilici ni zaraditi. Njima se SDP u kampanji gotovo uopće nije obraćao, niti odavao dojam da ih smatrao onom društvenom skupinom koja bi mogla i trebala biti njegova najjača izborna baza.

Stoga se čini da je SDP opet, po tko zna koji puta, propustio pokušati dobiti glasove svojih prirodnih glasača. Pa i nije stoga čudno da se dobar dio njih odlučio okrenuti prema rubnim i začudnim političkim opcijama kao što su Most, Živi zid i Pametno. Veliki dio onih koji namjeravaju glasati za Petrova, Sinčića i bračni par Puljak sigurno nema nikakve iluzije o pravoj naravi tih političkih opcija. Za njih će glasovati iz čistog protesta, nezadovoljan činjenicom da stranka kojoj bi se prirodno trebali okrenuti za njih nema ni osjećaja ni vremena.

Ne postoji ni jedan razlog zašto bi recimo na desetke tisuća zaposlenih u maloprodaji, što je možda i najponižavaniji dio hrvatske radne snage, svoj glas dao SDP-u. Osim naravno ako ih više veseli činjenica da je netko konačno rekao da je Vučić četnik nego što ih depresira to što tjedno odrade i do dvadesetak neplaćenih sati. Čime su oštećeni u prvom redu oni, ali naravno i država koja zbog toga ostaje bez značajnih poreznih prihoda.

Od tih deset do 20 zastupnika koliko će gore spomenuti osvojiti najveći je dio mogao biti SDP-ov, samo da se naglasak kampanje nije stavio na »šaku jada« i polemike sa srpskim vodstvom. Djelomično je ova taktika i razumljiva. Kod dijela birača, istina sve manjeg, SDP se još uvijek doživljava kao stranka sljednica Komunističke partije i logično je da vodstvo želi zatvoriti ove bokove koji bi mogli postati meta napada političkih suparnika.

Ali na to je stavljen bespotrebno veliki naglasak besmislenim izmjenama uvreda s Aleksandrom Vučićem i Tomislavom Nikolićem, koje usput budu rečeno u kontekstu situacije u susjednoj BiH na kraju krajeva i nisu baš sasvim bezazlene. Osim toga, s protekom vremena u biračkom tijelu sve je više novih birača koji su bez ikakvog senzibiliteta za stare povijesne hrvatske teme. Njih zanimaju druge stvari, nikako ne Vučić i Toma grobar. Uostalom, većina njih možda ni ne zna odakle SDP vuče svoje podrijetlo pa im samim tim nema ni neke velike potrebe za borbom za boljom prošlošću.

Zbog svega toga SDP će ponovo lako moguće biti kratak za izvjestan broj mandata kako bi sastavio Vladu. Zbog toga i dalje ostaje stranka koja vlast osvaja samo kada je protivnik u problemima. Nakon izbora će SDP morati ponovo ići u mučne pregovore i s Mostom i s ostalim manjim strankama. Ako SDP opet ne bude relativni pobjednik izbora, a što bi te pregovore učinilo nemogućom misijom, razloge tog neuspjeha neće biti teško locirati.