Politika je u Hrvatskoj oduvijek »krojila« kulturu i tko je trenutačno na vlasti i u ovom je segmentu presudno. To je dosad bilo manje ili više evidentno, no s postavljanjem Zlatka Hasanbegovića za ministra kulture politički, pa i ideološki diktat nad kulturom vratio nas je u neka crna vremena.

To da Hasanbegović neće potvrditi Marina Blaževića za intendanta riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca moglo se očekivati, no posve je problematično što se cijela stvar dogodila protivno zakonskim propisima. Premda se iz čitave priče mogao tiho povući, Hasanbegović nije odolio političko-ideološkom obračunu s kritičarima i neistomišljenicima. I naravno, tu je program koji je predložio Marin Blažević najmanje bitan.

No, ne trebamo brinuti, jer ima i gorih od Hrvatske. »Utješna« je recimo jedna Turska u kojoj je generalni direktor Državnih kazališta Nejat Birecik najavio da će se ove sezone u turskim državnim kazalištima izvoditi samo turske drame, i to one s predznakom »domoljubnih«, a sve u cilju osnaživanja nacionalnih, konzervativnih i patriotskih osjećaja turskog naroda.

Državna kazališta u Turskoj tako će otvoriti sezonu pod motom »Turska kazališta podižu zastor turskim komadima«. To znači da će biti izvođena samo turska djela, dok se uspjele turske produkcije Shakespeareovih »Romea i Julije«, »Hamleta« i »Macbetha« ove kazališne sezone više neće moći vidjeti.

Novo vodstvo turskih Državnih teatara također namjerava otpustiti na stotine glumaca, a pripremljen je i popis imena disidenata koji rade u državnim teatrima. Kazališni glumac Orhan Aydin to je nazvao fašizmom i istaknuo je da Umjetnička inicijativa to ne može prihvatiti.

Bilo je i u Hrvatskoj perioda kad se zbog jačanja nacionalne svijesti izvodilo domoljubna djela i nacionalne »budnice«, no situacija ipak nije bila ovako drastična kao sada u Turskoj, u 21. stoljeću.

Za razliku od turskih Državnih kazališta, koja inzistiraju na klaustrofobičnom i ksenofobičnom zatvaranju u same sebe, riječki program Marina Blaževića – toliko mrzak Hasanbegoviću – naglasak stavlja na internacionalizaciju nacionalnog kazališta. Sukladno tome, nova sezona HNK-a Ivana pl. Zajca odvijat će se pod sloganom »Međunarodno narodno kazalište«.

Kao neke od primjera internacionalizacije riječkog kazališta Blažević navodi da je tijekom protekle dvije godine mnoge svoje premijere Talijanska drama realizirala u koprodukciji s uglednim kazalištima iz Italije i Slovenije, dok je predstava »Naše nasilje i vaše nasilje« nastala u koprodukciji HNK-a Ivana pl. Zajca, festivala Wiener Festwochen, kazališta Hebbel am Ufer iz Berlina, Slovenskog mladinskog gledališča i drugih partnera iz Europe.

Opera riječkog HNK-a angažirana je za snimanje čak pet CD-a za diskografske brendove Classic Produktion Osnabrück i Universal Music Group. Potpisan je i sporazum o suradnji s Panonskom filharmonijom iz Pečuha, a u riječku je Operu doveden Finac Ville Matvejeff, danas jedan od najperspektivnijih dirigenata nove generacije u Europi. U svom programu Blažević doživljava kazalište kao mjesto oslobađanja prostora za pravo na različitosti, za dijalog i suradnju među pojedincima, zajednicama, narodima i kulturama.

U smjeru internacionalizacije riječki HNK misli nastaviti i dalje, što je jedna od mogućih paradigmi vođenja nacionalnih teatara. Kako će proći izbori u Hrvatskoj, još ne znamo. Ne znamo ni hoće li Hrvatska postati druga Turska, pa će se netko sjetiti da u hrvatskim narodnim kazalištima treba izvoditi samo hrvatska djela. Možda je to Hasanbegovićev ideal kojemu treba težiti. Tko će ga znati? Kako se u Hrvatskoj događaju posve začudne stvari, svašta još možemo očekivati.