I tako, mic po mic, ulazi ova kratka predizborna kampanja u sam finiš. Ključno pitanje je; jeste li i vi izašli na prozore i balkone, pa poručili svijetu za koga mu je glasati!? Ako već Željka Markić može uredno po jedinicama pobrojati one za koje bi se moralo glasati, k vragu, što se čeka!

Fale tu samo Armade, Torcide i BBB-ovci da kažu svoje i bit će sve kako valja. Dernek koji stremi biti posve nalik lošoj nogometnoj ligi, može i domaćoj, polako se bliži svome kraju. No, količina svekolike potrebe da se ovaj put posve otvoreno i čim prije stane u pobjednički šator pa makar jednom nogom, čini se nikad veća.

Gdje si bio 2016. kad se dijelilo sukno i škare!? Eto pitanja. Gospođi Markić će bit lako ako itko od njenih favorita istrači postizborno na teren. Za nju će se znati kako je i koliko navijala, kako je zazivala Hasanbegovića recimo, a žestila se na Pametno. Ma, što će oni koji bi gledali isključivo Ligu prvaka, iz lože, uz prigodan napitak, ako već u sve to ne bulje iz fotelje. Nema za takve milosti! Neće je biti. Na noge lagane i glasaj, kad već naputke imaš.

Da je samo znati što o savjetovanju »a la Markić«  misli Andrej Plenković. Koje mu se misli roje po glavi dok sluša da se ne glasa za Most, glasa za ministra kulture i zaobiđe sve što je Pametno.

Možda je laički posve, ali ne može čovjeku biti lako, jer u toj jednoj rečenici sakupilo se podosta toga što sugerira ponajprije da on kao on i nije bitan. Ministar kulture je naš pravi HDZ, sugerira poruka. L

ijep komad Mosta je naša prava domovinska opcija, kaže poruka. Ne budi pametan, i to se veli, no to je u ovom trenu manje bitno. Pa ti budi lider HDZ-a dok ti se na različite načine poručuje da će te biti onoliko koliko ti damo da te bude, pa neka si pristojan, civiliziran, umiven i beskonfliktan.

HRT evergrin

Ili recimo ovaj vječni evergrin s Hrvatskom radiotelevizijom. Siniša Kovačić dobio produljenje mandata. Kovačić mora još odraditi parlamentarne izbore. HDZ konačno otvoreno anektirao HRT. Jest, svega se tu zadnjih dana dogodilo i pobrojalo, a zapravo se nije dogodilo ništa nova.

Odnosno, moraš bit mostovac pa da misliš kako je išta novo od toga što se dogodilo i događa s javnim servisem. Nema te vlasti koja se nije igrala s HRT-om, nema te partije ni stranke koja nije bila uvjerena da joj je patriotska zadaća sjesti u laboratorij, dohvatit se raspoloživih alatki i sastojaka a onda stvoriti frankenštajnskog gazdu i model vladanja.

Nije tu prigodu propustio ni Most, Kovačić na kojeg su sada tako ljuti projekt je njhovih ruku koliko i HDZ-ovih. E da je tu bilo kakve Željke Markić da naputi koga valja za glavnog ravnatelja imati, ali avaj ne može ni Projekt domovina sve sam projektirati.

No, što to donosi Andreju Plenkoviću? Je li njemu uopće bilo do anektiranja anektiranog, instaliranja svoga čovjeka u trenu kad je posve izvjesno da će neki posve drugi ljudi krojiti sudbu javnog servisa već za koji mjesec!?

HDZ je anektirao HRT, kazuju kritičari s lijeva. Ajde, tu je kritiku bilo za očekivati. Plenković od Oreškovića traži da ostavi Kovačića, sramežljivo progovaraju štovatelji svih 50 nijansi desne.

O divna li dara kad si ugleđen, fin, europejac. Još mu je samo trebalo da je onaj taj koji kontrolira medije, poglavito najveći. Ali, i to je neki dokaz da možeš ti na papiru bit lider čega god, no jedan krivi korak i ode sve do vraga i bestraga.

Dakako, nije ovo kuknjava nad Plenkovićevom sudbinom. Možda mu uostalom sudba bude sjajna, svemu usprkos poglavito šalbahterima što ih dijele okolo navijačke opcije. Ali, što je šalabahtera više teže se snaći.

Ili se snaći nikad nije bilo lakše!? Na lijevoj strani je sve jasnije. Razočaran si po tko zna koji put, ništa što lider ljevice čini ne čini ti se dovoljno lijevo ako lijevo uopće je, vazda iste face ne garantiraju ništa bolje od onog što smo imali, ali izbor je nikakav pa ili si za njih, ili si apstinent.

Ali desno, desno se događaju čudesne metamorfoze, traže se prečaci, puti, kanali koji bi mogli garantirati da ćeš i ti vrijedni trudbeniče nakon svih ovih godina biranja krivih opcija konačno izabrati pravu, ne bi li se dočepao kakve takve pozicije.

Dan kada su navijači žestokog HDZ-a ili pak nauka Željke Markić prepoznali Most kao zadnju branu, jednostavno je dan nakon kojega više ništa neće biti isto. Jer, iščitati više tko iza čega stoji i je li mu za vjerovati, makar da izgleda bogobojazno poput našeg omiljenog psihijatra Bože Patrova, jednostavno je nemoguće.

Da nije gospodina ministra kulture koji ni ćud ni dlake ne mijenja, pa tu bi svatko mogao biti onaj drugi i drugačiji kakav god da mu dres grije pleća. Pa ti, dragi posve prosječni čovjeće s glasačkim pravom izaberi. Sigurno ćeš pogriješiti, lako moguće i kad pametno glasaš!

Neka se desi čudo

Na koncu, u cijeloj toj predizbornoj utrci, nakon što svoje u ovih tjedan dana kažu baš svi ‘kapitalci’ koji misle da bez njihovog naputka ne znamo ama baš ništa o životu, ostaje običnoj čeljadi da traži one doajene koji su shvatili da im valja mijenjati nešto.

Ako ništa, ono sebe radi. Jasen Mesić je, sve se čini, svijetlo u tmini. Čovjek je shvatio da mu u teškoj i čemerom obavijenoj šestoj izbornoj jedinici nema druge nego teško krvariti da se održi na političkoj sceni.

Pa je sam krenuo u kampanju. I to tako da hoda naokolo, razgovara s ljudima i sve to uredno snima. Snima da bi od toga nastao dokumentarac. Snima da ostane zapis za vjekove. Snima da pokaže kakvi su birači i kakvi su kandidati te  što jedni od drugima misle.

Snima jer je nekome tko se bavi kulturom i prirođeno da mu alati budu ovakve vrste. Pa ako i ne uspije u toj strašnoj šestoj učiniti korak dalje, ostati će bar zadovoljstvo filmovanja. A to što ga Željka Markić nije preporučila, to mu samo može biti na diku.

Elem, još malo i eto nama svečana odlaska na birališta. Neki će glasati za svoje timove kakavi god su im pojedinci unutra, jer i kad gube i kad tuku tu su nam negdje pri srcu, drugi će glasati za svog ljubimca makar da igra najgoru sezonu ikad ili u posve krivom klubu, a treći će ako je sreće barem neki tračak radosti na svim tim popisima naći i dati se opet zavesti na tren makar im uzajamna ljubav ne nosila ništa spektakularno.