Lider oporbe Zoran Milanović dokazao je jučer tko je – ispriku ne traži, niti bi je dao. Iako su svi, čak i njegovi bliski suradnici, očekivali da će se ispričati Andreju Plenkoviću zbog izjave o njegovoj majci, on to nije učinio nego je samo zaoštrio.
Osobna i uvredljiva izjava samo je pojačana i prgavi Milanović nije ni pokušao sanirati štetu koju je izazvao izjavama na sastanku s braniteljima. Birači će reći što misle o tome, to je crno-bijelo, noć-dan, kod Milanovića nema 50 nijansi sive. Pa ni oko Ine ili ljubovanja s Tomom Grobarom. Nema cile-mile.
S druge strane, Milanoviću se nešto treba i priznati: koliko god mu štetila snimka s razgovora s Klemom, koliko god štetila i Hrvatskoj u cjelini na međunarodnom planu, činjenica je da je jedan efekt postigao – potpuno je obuzeo ovu kampanju, zaposjeo sve medije i dokazao da je i negativna reklama ipak reklama. U kampanju smo ušli s preduvjerenjem da će biti dosadna jer HDZ s novim predsjednikom neće zaoštravati na ideološkim temama, a i šef SDP-a pokazivao je znakove slabljenja interesa za tu vrstu tenzija. Na sučeljavanju su se čak malo i međusobno istapšali po ramenima, a Andrej Plenković bio je kao novi predsjednik HDZ-a, čovjek koji nikada nije bio u prvom ešalonu dnevne politike i praktički potpuno novo lice za hrvatsku javnost, zvijezda u usponu. Fin i umjeren, svaka bi ga majka poželjela za zeta, baš nas je zanimalo što on ima za reći, a Milanović nam je bio već ispričana priča, »deja vu«.
A onda se dogodio šok, skandal, afera, pukla je bomba sa razgovora s braniteljima. Rezultat: izazivao zgražanje ili oduševljenje, Milanović je opet postao top vijest, cijela kampanja svela se opet na njega, naslovnice s njegovim likom, a novinari po cijeli dan čekaju njegove izjave, pa i jučer. Na neki način, Plenković je ostao u defanzivi. Čak je i jučer na presici na kojoj je poručio da neće zaboraviti što je Milanović izgovorio o njegovoj majci, iako ljutit, govorio onim svojim smirenim civiliziranim tonom.
Naravno, Plenković je time dokazao da se neće spuštati ispod razine koju je zacrtao, a to je da će kampanja biti programska i afirmativna, bez vrijeđanja protivnika. Mora se priznati, ponio se gospodski na doista ružnu osobnu Milanovićevu uvredu i zadržao prisebnost, a upravo to je, evidentno, i ono što piše u ovogodišnjem HDZ-ovom PR priručniku za izbore 11. rujna.
Utoliko je ova afera s Milanovićevom snimkom odlično poslužila u ovoj kampanji da jasno vidimo lica svih aktera ovih izbora.
Vidjeli smo dakle da HDZ ovu kampanju provodi »by the book«, slično onome što je prošle godine za SDP radio Alex Braun, koji je uspijevao kampanju SDP-a voditi po točno propisanim profesionalnim pravilima odnosa s javnošću, ali i uz punu kontrolu Milanovićevih istupa, kojega sada njegovi ljudi u stranci opet ne mogu držati »na lancu«. Nakon snimke s braniteljima, SDP-ovi birači mogu samo reći: Alexa (Braun), vrati nam se u Zagreb, jer inače će biti skuhana nova afera. Vidi se da upravljanja komunikacijom i kontrole nastupa nema, a i pitanje je koliko će Milanovićeve često šokantne izjave na kraju biti percipirane kao uvjerljive. Možemo se kladiti samo jedno – bit će ih još.
