Navodno nikada nije bilo toliko jasno da biskupi ne žele da vjernici daju glas SDP-u kao što je eto uoči ovih izbora, a što se iščitava iz poruke biskupa. To se iščitava iz rečenice »pozvani smo naročito dati povjerenje onima koji se zauzimaju za zaštitu braka kao zajednice muškarca i žene, te promiču kulturu života dugoročnom pronatalitenom politikom«. U dijelu rečenice koji se odnosi na brak navodno se ne krije SDP jer je SDP u čije je vrijeme usvojen zakon o životnom partnerstvu, isto tako navodno, protiv braka kao zajednice muškarca i žene jer se protivio (ali ne i opirao) ustavotvornom referendumu udruge U ime obitelji.
Drugi dio poruke iz koje se iščitava da je Crkva protiv SDP-a (kao da to bez iščitavanja nije poznato) krije se u dijelu poruke u kojem se govori o komunističkoj prošlosti, onoj prošlosti kojom ni komunisti nisu toliko opsjednuti kao Katolička crkva. Za biskupe je »u svjetlu dugogodišnjih sprječavanja da se procesuiraju zlodjela komunističke diktature, važno prepoznati kako se pojedine političke opcije namjeravaju suočiti s komunističkom prošlošću«. Iako se tom dijelu poruke atribuira, pa i u svjetlu nedavnih presuda Perkoviću i Mustaču u Münchenu, da je usmjerena protiv SDP-a kao pravnog sljednika SKH, ona je zapravo usmjerena gotovo isključivo protiv HDZ-a. Od 26 godina koliko ih je prošlo otkako je propao socijalistički poredak i monopol Saveza komunista Hrvatske, HDZ je na vlasti proveo 18 godina, pa nitko nije mogao dati ni izbliza toliki doprinos »dugogodišnjem sprječavanju da se procesuiraju zlodjela komunističke diktature«. Jasno je da ni izbliza takav doprinos nije mogao dati SDP, makar i stotinu puta bio pravni sljednik SKH, jer na vlasti je bio osam godina, a i tih osam godina je dijelio odgovornost u koalicijskim vladama.
S obzirom da biskupi nisu naviknuti u predizbornim porukama na izravno komuniciranje, a mističnost dešifriranja im nije mrska (dapače, ta nemuštost izraza im prividno daje na važnosti) oni vrlo često u predizbornim porukama pišu o ničemu. Naprosto, naredaju nekoliko besmislenih rečenica, popune malo prostora i misle da su rekli nešto o nečemu i, kolikogod to paradoksalno zvučalo, znaju da će gotovo svi koji to pročitaju biti uvjereni da su biskupi rekli nešto o nečemu. Lijep primjer besmislice u porukama biskupa su rečenice posvećene obrazovanoj reformi. »Potaknuti nedavnom raspravom o obrazovnoj reformi smatramo da je posebice važno uočiti u kojemu smjeru pojedine političke opcije namjeravaju nastaviti taj proces. jer, o tome će ovisiti budući odgoj i vrijednosni sustav naše djece«. Jedino što nije besmisleno i isprazno u ove dvije rečenice je onih nekoliko riječi na kraju o »vrijednosnom sustavu naše djece«. Biskupi Katoličke crkve u Hrvatskoj time su javno obznanili da su kapitulirali. Evidentno je da smatraju da vrijednosni sustav naše djece ovisi o obrazovanju, što će pak reći da je Crkva potpuno nevažna kada je riječ o stvaranju vrijednosnog sustava. Vjerojatno niti jedna biskupska konferencija u povijesti nije imala tako loše mišljenje o Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj kao što ima današnja Hrvatska biskupska konferencija.
