Andrej Plenković očito nije politički naivac.
Potpuno je to jasno nakon konačnog slaganja lista nove HDZ-ove koalicije (s Hrastom, HDS-om i HSLS-om). Ne radi se o tome da je stranački senator, istragama načeti Božidar Kalmeta navodno samostalno odlučio da je potrebniji obitelji, niti da je lički HDZ-ov imperator Darko Milinović skucan na četvrto mjesto u vlastitom “domu”, devetoj izbornoj jedinci. Radi se o tome da je sama činjenica da su se nakon pada Karamarka svi izmaknuli i prepustili stranku Plenkoviću pred brzo nadolazeće izbore na kojima HDZ nije favorit izgledala sa stane kao puštanje političara sa solidnim stažom u Bruxellesu u uski, domaći klanac, s liticama punim onih koji bi nakon rujna mogli čekati u zasjedi i tako se brzo riješiti čovjeka koji bi im dugoročno, kao predstavnik centrističke struje, mogao biti teško pobjedivi protivnik. “Pustiti Plenkija da izgubi i onda preuzeti stranku” – ima li jednostavnije formule? A ukoliko i nekim čudom dobije izbore, opet nije loše, jer kako bi HDZ-ovcu moglo biti loše kad je njegova stranka na vlasti?
Ovim potezom Plenković je značajno smanjio šanse da, recimo, Hasanbegović dobije više preferencijskih glasova od njega samog, te da tako zauzme startnu poziciju pred postizbornu bitku za kontrolom stranke. Jer, što će pošteni hrvatski desničar s HDZ-ovim dresom napraviti pred biračkim listićem 11. rujna, osim kršiti ruke od muke? Kome dati svoj glas? Hasanu ili Vasi?! I tako će se osobni rezultat i jednog i drugog smanjiti (Brkić možda neće ni ući u Sabor, jer mu treba nemalih deset posto), a samim time i mogućnost da stranačka desnica previše maše preferencijalnim glasovima na unutarstranačkim izborima. Isti je vjerojatno razlog i zbog čega je Milinović spušten na četvrto mjesto, jer mnogi birači automatski zaokruže prvog na listi pa će se i bazen glasova za popularnog Dadu donekle smanjiti. No, Milinovića ne treba samo tako otpisati, jer je opako uporan, a očito ima i duha, obzirom da je plakat s njegovim likom i porukom odličan (4) već sad prvi kandidat za najbolji u kampanji…
Plenkovićevo kombiniranje koje bi imalo rezultirati s manjim brojem preferencijalnih glasova za unutarstranačku desnicu, ima međutim i drugu stranu medalje, istina nešto prigušeniju. Pokazuje, naime, da mu je prioritet zadržati stranku i da i on sam u pobjedu baš previše i ne vjeruje; jer da se ide u lov na glasove prije svega za HDZ, ne bi li bilo logično da Brkić bude visoko plasiran na nekoj od istočnih izbornih jedinica (njegova želja bila je četvrta) i da tamo, kao ustrajan i u konzervativnom biračkom tijelu popularan kandidat “peca” glasove i za sebe i za stranku?
Ovako, lider SDP-a može pričati koliko hoće o “Big brotheru”, ali će izbjegavanjem još kojeg dodatnog sučeljavanja sebi savršeno bespotrebno (što mu nikako nije prvi put), otvoriti bokove.
A Plenković, kao što vidimo, nipošto nije politički naivac.
