Knin i Sinj su za nama, blagdan su to i fešta koji već godinama iz drugog plana manifestiraju i najbolje dijagnosticiraju političko stanje nacije.

Taj bipolarni poremećaj izmjene maničnog glorificiranja s depresivnom realnošću vjerojatno nikada nije bio takvog intenziteta i zato što je ovo izborna godina. Sva sreća da je rujan sve bliže, jer nesposobnost i nekompetentnost ove vlasti na odlasku, pokazala su to opskurna kninska događanja, vrlo bi lako mogla eskalirati i rezultirati otvorenim nasiljem i prolijevanjem krvi. Nakon najnovijeg (ne)postupanja policije i ministra Orepića, koji za zakonsku primjenu sile traži odobrenje kongresa povjesničara, oni koji su skloni nasilju i koji otvoreno prijete mogu biti potpuno sigurni da im se ništa neće dogoditi.

Državni vrh ne vlada situacijom, okretanje glave i umanjivanje do nebitnog događaja koji bi se mogli razbuktati poput ljetnih požara, uz stranački raspoloženu i raspojasanu predsjednicu, mogli bi dovesti do katastrofe i izbora koji se neće odvijati u demokratskom okruženju. Nastali vakuum mogli bi iskoristiti upravo oni koji su se nametnuli iznad legalne vlasti i koji Hrvatsku prisvajaju kao svoju državu u kojoj im je sve dopušteno, bez obzira na Ustav i zakone.

– Neće nama nitko naređivati kako ćemo slaviti Oluju, najavio je u svom kninskom govoru Ivica Glavota, da bi potom euforično bila spaljena zastava Republike Srbije. Ostalo je još samo da netko u djelo provede njegov žal što je propuštena prilika za eliminacijom svakog onog koga se proglasi neprijateljem, pa da predsjednik HDZ-a Andrija Plenković u svemu tome vidi nešto više od »minornih incidenata« kako je u Sinju komentirao kninsko orgijanje.

Sada je jasno da će i njegovo gromoglasno najavljivano televizijsko sučeljavanje sa šefom SDP-a Zoranom Milanovićem proteći u odmjeravanju snaga o temama iz prošlosti, a ne o budućnosti. Nitko više ne spominje koliko će smanjiti stopu PDV-a i poreze, a koliko povećati zaposlenost i investicije. Publiku i medije više zanima zašto Plenković odbija otvoreno reći je li »Za dom spremni« ustaški ili starohrvatski pozdrav odnosno zašto Milanović misli da je Udba stvarala HDZ, a time posredno i hrvatsku državu?

Ne, neće se dvojica glavnih kandidata za budućeg hrvatskog premijera moći maknuti od povijesnih tema koje im, da se ne zavaravamo, u svakom slučaju više odgovaraju od gospodarskih. Presuda Perkoviću i Mustaču bit će ona slaba točka koju će Andrej Plenković pokušati pretvoriti u staklenu bradu Zorana Milanovića. Jer, njegova uloga kao premijera oko (ne)izručenja te dvojice Njemačkoj, kao i izjava da će oni koji mu to zamjeraju »tjerajući lisicu istjerati King Konga« zaslužuje potpuni i otvoreni odgovor.

Milanović će, pak, aperkatima gađati Plenkovića tamo gdje je najranjiviji, jer okreće glavu od ustaškog derneka i brani Karamarkovog ministra kulture Hasanbegovića koji ne krije svoje simpatije za sudionike kninskog marša: »A tko će ako neće IX. bojna!«.

I tako će, ako ne bude »knock outa«, proteći i ta desetarunda meča Milanović – Plenković, a titula pripasti onome koji skupi više bodova udarajući između II. odjela SDS-a i IX. bojne HOS-a.