Ne znam vam ja ni za kakve detalje. Znam samo da se njega progoni politički… – uglavnom tako su dužnosnici Hrvatskog nogometnog saveza, jedan za drugim, odgovarali na novinarske molbe da prokomentiraju neopozivu ostavku Zdravka Mamića na dužnost prvog dopredsjednika te renomirane tvrtke.

Svi su bliski suradnici iznenađeni Mamićevom odlukom. Nitko od njih nije ni slutio da će se veliki gazda hrvatskog nogometa – nakon formalnog povlačenja iz Dinama – formalno maknuti i iz HNS-a. Nitko pojma nije imao da se odluka o ostavci u njemu kuhala dugo, navodno još od one bakljade na utakmici između Hrvatske i Češke u Saint Étienneu, kada ga je mudri i staloženi Mirko Barišić jedva jedvice uspio odgovoriti od tog nauma.

Sada Mamićevi nogometni saveznici tu priču o dugom kuhanju i Barišićevu puhanju mogu pročitati u novinama. A mogu se i dalje praviti da ništa ne čitaju pa ništa i ne znaju. Ništa osim da se Mamića »progoni politički«.

Mogu se svi oni pretvarati da u ponedjeljak ujutro nisu pročitali tekst u Jutarnjem listu koji, naravno, nikakve veze nema s Mamićevom odlukom da ostavku podnese u poslijepodnevnim satima eto baš istoga dana. Mogu se vaditi da im je promaklo otkriće tko je gazdin cimer iz Remetinca o kojemu je Mamić – ne spominjući mu ni imena ni krimena – pričao na presici u Sheratonu.

Mogu, tronuti do suza, prepričavati kako velikodušni Maminjo tom Srbinu svakog 21. u mjesecu uplaćuje po dvije tisuće kuna za troškove u zatvorskoj kantini, kako je ugostio njegovu suprugu i sina, dočekao ih, smjestio i platio njihov boravak u Zagrebu, kako se igrao s tim maličkim… I mogu se, baš kao i Mamić, zgražati nad »konstrukcijama nekih prljavih mozgova koji hoće napraviti priču kako on na slobodi s nekim ljudima koji su u Remetincu stvara nekakvu mrežu i sprema atentat na gospodina Cvitana i njegovu obitelj«.

A mogu – jer im se može – i ne imati pojma ni o čemu što nije rekao sam gazda, pa makar to pisalo u svim novinama na svijetu. A Mamić se u Sheratonu nije pohvalio da je taj njegov drugar iz Remetinca pripadnik »Pink Panthera«, svjetski poznate pljačkaške organizacije iz Srbije, i da je u Remetinec dospio nakon što je skupa s kompanjonima naletio na policijsku zasjedu kojom je osujećen njihov plan da opljačkaju dostavno vozilo Fine.

Ne moraju dužnosnici HNS-a znati koliko ne znaju sve dok naizust znaju jedino što im je dužnost znati. Sve dok barataju enciklopedijskim znanjem da se Zdravka Mamića, ni krivog ni dužnog, »progoni politički«.

A i ne moraju zazirati baš od svakih novina. Jer ima i nekih cajtunga, relaksirajućih i sportskih, u kojima se razotkriva »stvarna pozadina« Mamićeve ostavke i gdje se kao »krucijalni razlog« za tu »šokantnu odluku« navodi njegova tobožnja »namjera da ga politika ne koristi za svoje interese tijekom predizborne kampanje koja slijedi«.

Ne trebaju se opterećivati pitanjem koja to politika vječnoga Mamića želi iskoristiti za svoje efemerne kampanjske ciljeve. Da li ona koja ga progoni ili ona koja ga pogoni? Da li ona ista politika koja je većinu njih dovela do čelnih funkcija u Hrvatskom nogometnom savezu? Ili ona koju se optužuje za »za nanošenje štete ugledu hrvatskog nogometa koji svojim radom i svojim rezultatima služi na čast svima nama«?

Mogu se ta politički pogonjena gospoda praviti da nikada nisu čula kako veliki gazda izjavljuje: »Nema dvojbi da je Dinamo i politički jak. S navijačima smo najjači čimbenik i za zagrebačke i državne izbore. Naravno, preferiramo HDZ.« Ili ako se i uspiju sjetiti da im je takvo što ipak možda nekoć davno doprlo do ušiju, ne moraju vidjeti ništa čudno u tome što je Mamiću »naravno« da njegov klub preferira HDZ-ove političke igre. Kako u vrijeme Franje Krstitelja koji je Dinamu nadijevao sezonska imena, tako i u eri deklariranog hajdukovca Ive Sanadera kojega je Mamić javno proglašavao svojim idolom, i tako dalje, i tako zna se.

Zdravka Mamića njegovi HDZ-ovci iz HNS-a mogu i dalje proglašavati žrtvom političkog progona ignorirajući činjenice da se zbog njega, tako politički nezaštićenoga, iznudila smjena na vrhu Sigurnosno-obavještajne agencije, da ga se pravosudno šikanira tako što – kako se sam pohvalio – s njim prijateljuju predsjednici svih sudova u zemlji, da tulumari s predsjednicom države kad se i njemu i njoj prohtije malo proveseliti… I da, prema vlastitom priznanju, informacije o »političkim« istragama kojima je izložen dobiva izravno iz sustava koji ga, eto, politički progoni.