Sad ćemo imati problema – tom je rečenicom, javlja Večernji list, voditeljica na HTV4 u utorak otpravila izjavu »Bogu vjerni, za dom spremni!«, kojom je auditorij »pozdravio« umirovljeni časnik Mario Maks Slaviček. Ta tragikomična konstatacija novinarkine nemoći, to prešutno priznanje civilizacijskog poraza, ili možda čak prikriveno odobravanje ustašovanja na javnoj televiziji, može imati simboličke veze s informacijom koja neće obradovati nikoga kome je do pristojne, od mržnje i paranoje oslobođene zemlje: s informacijom, naime, da se probudio Đuro Glogoški. Taj politički cinik, koji ratni invaliditet pretvara u sredstvo političke ucjene i razaranja demokratskih institucija, probudio se, čudna mi čuda, baš na izdisaju vlasti čijem je ustoličenju kumovao, i u osvit moguće SDP-ove pobjede na izvanrednim izborima, ali i kada HDZ luta bespućima političke magle za koju je Glogoški itekako suodgovoran. Probudio se, eto, nakon što je šutio dok je Karamarkova Vlada rezala proračunski novac za branitelje. Probudio se, premda je još prije mjesec i pol tvrdio da se »ne bavi politikom«, i nakon što prije dva tjedna »nije znao o čemu se radi« kada je Karamarkova Vlada gotovo onemogućila studiranje tisućama braniteljske djece, jer im nije bila u stanju na vrijeme isplatiti stipendije.

Spavao je dosad, ali evo ga, budi se i prijeti – budućoj vladi. I to zašto! Zato što je Srbija otvorila dva poglavlja u pregovorima s EU-om. Dakle, vođa nelegalnog šatora »ne zna o čemu se radi« kad država djeci branitelja uskraćuje zasluženi novac – što svakako jest tema za udruge branitelja – ali zna da je »vlada pregovarala s četnicima koji su na vlasti u Srbiji i okrenula leđa hrvatskim braniteljima« kad je dopustila da Srbija otvori pregovore – što je diplomatsko pitanje par excellence, i ne bi smjelo biti tema populističkih bukača koji ne prežu od političkog prostakluka. Svemu tome usprkos, Glogoški kaže da vlada više ne uživa njihovo povjerenje – vlada koje ionako više nema! – ali će zato poslije 1. rujna – izbori su deset dana kasnije – »nazvati stvari svojim imenom«.

Na stranu sad što se ne kaže »svojim«, nego »njihovim imenom«: shvatili smo, i znamo već koje će to ime biti. »Izdaja«, ako ne i »veleizdaja«, jer eto, vlada je »pregovarala s četnicima« i »okrenula leđa hrvatskim braniteljima«. Tako bi Milanović, koji je baš ovih dana prostodušno izjavio da će »sad sve biti mirnije«, mogući novi mandat mogao provesti s četiri, a ne samo dvije godine šatorovanja na kakvome strateškom mjestu nedaleko skladišta plinskih boca. No, ako tako i ne bude, pa premijerom postane Plenković – za kojega se čini da stranku uistinu kani izvući iz Glogoški-Karamarkova ekstremističkog gliba – novi bi vođa HDZ-a morao biti svjestan da bi »sindrom Glogoški« i njemu mogao prerasti u ključni problem premijerskog mandata.

Namjerno ne spominjemo nikoga od ostalih koji su u utorak govorili na konferenciji za novinare. Premda tako možda ne izgleda, golema razlika dijeli te ljude od vođe šatora u Savskoj. Premda su podržavali taj nelegalni prosvjed – teško je nažalost bilo očekivati drukčije – nitko od njih nije izravno sudjelovao u pučističkim marševima Zagrebom na Banske dvore, ni proklinjao »jugoslavene«, »komuniste« i »ljevičare«, niti prijetio plinskim bocama. S tim ljudima, naprosto, može se razgovarati; Glogoški je mnogo puta dokazao da s njim ne može.

I u tome je ključni problem. Od navodnoga srpskog »mini Haaga« – još jedna izmišljotina smišljena da uspaniči ratne veterane – mnogo je veći problem model javne komunikacije koji su inaugurirale Karamarkove izvanstranačke legije na čelu s Glogoškim. On, zajedno s ostalim inspiratorima neistina, izmišljotina, ucjena, panike i mržnje, osmislio je tu histeričnu vojnu »1991. protiv Jugoslavije, 2014. protiv Jugoslavena«, lansirao onaj isljednički slogan »gdje si bio 1991?«, obnovivši u javnome prostoru lov na izdajnike, mrzitelje Hrvatske, komuniste, ljevičare, Jugoslavene… A sjeća li se danas itko razloga zbog kojih su se onomad ilegalno utaborili pred Ministarstvom branitelja? Je li postojao ijedan razlog vrijedan pamćenja? E, ali zato i danas trpimo, i još ćemo dugo osjećati, ožiljke epidemije netrpeljivosti kojom je Glogoškijev šator zarazio cijelu zemlju. I zato političko buđenje toga čovjeka nije nikakva briga za sigurnost branitelja, nego klopka za Milanovića i ucjena za Plenkovića. Ono je kvazipolitički uobličen »pozdrav« na koji je televizijska voditeljica, poput kakvoga neodlučnog Milanovića, u utorak reagirala onim snuždenim slijeganjem ramenima: »Sad ćemo imati problema«.