Otkako je Tihomir Orešković obznanio da se ne namjerava natjecati na izborima – kao što se, uostalom, nikada nije ni natjecao – ali da to ne znači da je politici kazao »zbogom« nego, prije će biti, »doviđenja«, u medijima je naglo živnuo interes za šefa trinaeste, najkratkovječnije i uvjerljivo najlošije vlade u povijesti kakistokratskog upravljanja Republikom Hrvatskom.

Iskopani su tako računi za troškove hotelskog cateringa kojim su se premijer i njegova obitelj prehranjivali tokom ljetovanja u državnoj vili Costabella, pa je cifra od 100 tisuća i 113 kuna osvanula na novinskim naslovnicama. Orešković tvrdi da fakturu još nije vidio i veli kako ne vjeruje da se pojelo hrane vrijedne tih novaca, ali da će uredno podmiriti sve troškove kad mu budu predočeni.

Osim što ga se proziva kao žderonju, Tima se još naziva kojekako i koječime, pa tako i »čudnovatim kljunašem hrvatske politike«. Imenom endemske australske beštije okrstio ga je Stipe Petrina, ne propustivši priliku da »slučajnome premijeru« nabije na nos i »navodne reforme« u koje se Orešković zaklinjao i za koje je »bio spreman poginuti«, a od kojih smo »vidjeli samo podilaženje krupnom kapitalu«. Primoštenski gradonačelnik je tehničkom premijeru poručio da »ide što prije«, i to »na neku dobro plaćenu poziciju u farmaceutskoj industriji«, jer da mu je stalo do Hrvatske i do promjena, tada bi »izašao na izbore i borio se protiv onih koji su navodno rušili tvoje reforme«.

No, umjesto na izbore, Orešković će – čini se – izaći na burzu rada. Ali ne na svjetskom tržištu nego u Republici Hrvatskoj. »Ostajem u Hrvatskoj, nisam još našao novi posao«, ispalio je predsjednik srušene Vlade za vrijeme posjeta karlovačkoj tvornici oružja »HS produkt«. Pohvalio je tom prigodom proizvode svojih domaćina koji su »na svjetskom nivou«, a da to nije tek puki kurtoazni kompliment rutiniranog političara već vrijednosni sud iskusnoga znalca, Karlovčani su mogli zaključiti iz Oreškovićevih riječi: »Pucao sam ja još u Kanadi.«

Netko bi pogan iz toga mogao izvući zloban zaključak da se odlazeći premijer izjavama kako ostaje u Hrvatskoj i traži novi posao te kako se razumije u pucaljke, kao slučajno izgovorenim baš u tvornici oružja, ustvari preporučio za neko radno mjesto u »HS produktu«.

Netko bi još poganiji mogao doći do još zlobnijeg zaključka kako nije slučajno što je Orešković posjetio tvornicu oružja baš na dan kad je objavljen apel Hrvatskog saveza akcionog streljaštva da se »poštenim građanima Europske unije« zakonski omogući »samoobrana legalnim vatrenim oružjem« pred terorističkim prijetnjama, jer će u protivnom ljudi uskoro »uzeti pravdu u svoje ruke«, a to će dovesti do »odmazde koju nitko neće moći obuzdati«.

Svašta bi se moglo prevaliti preko zlih jezika, pa i to da je prepredeni biznismen nanjušio kako je punjenje kućnih arsenala, a ne priručnih kućnih apoteka, poslovni izazov za menadžera takvog kalibra…

Ali kvragu sa zlobnicima! Ima u ovoj zemlji i dobronamjernih ljudi koji su vlastarbajteru Tihomiru Oreškoviću spremni pomoći u pronalaženju kakvog poštenog posla, tim prije što mu se na Zavodu za zapošljavanje ne nudi bogznašto. Evo naprimjer u kategoriji zanimanja »direktora, menadžera i čelnika«, koja bi odgovarala poslovnom habitusu Tihomira Oreškovića, trenutačno su u ponudi samo tri radna mjesta: ravnatelja Centra za socijalnu skrb u Novskoj, direktora uslužnog društva VEKS d.o.o. u Plaškom, te direktora društva za komunalne usluge Plaški KOM d.o.o.

Ponuda je nešto izdašnija u kategoriji zanimanja »zdravstvenih, prirodoslovnih i biotehničkih stručnjaka«, gdje bi Orešković kao diplomirani kemičar mogao pronaći posao u struci. Ali tko zna jesu li mu primamljiva radna mjesta farmaceutskih tehničara koji se traže na sve strane? I za koju bi se od privatnih ljekarni odlučio: za neku od zagrebačkih ili za, recimo, ljekarnu božanskog naziva »Zeus« u Strmcu?

Jesu li mu uopće zanimljivi oglasi za radna mjesta tehnologa u ratarstvu, voćarstvu i vinogradarstvu, gdje bi, u današnjoj GMO-eri, zlata vrijedio stručnjak koji kemiju ima u malom prstu?

Tko zna bi li gost »Costabelle« htio upoznati i drugu stranu cateringa? Do nje bi mogao doći javljajući se na oglase u kategoriji »jednostavnih prodajnih i uslužnih zanimanja«. Možda bi trezvenije rezonirao o stvarnoj vrijednosti pojedenog i popijenog da se zaposli recimo kao pomoćni kuhinjski radnik u konobi »Bonaparte« u Nerezinama ili kao pomoćni konobar kod »Bodula« u Pagu. Ili da profesionalnu budućnost pronađe kao najobičniji konobar u varaždinskom kafiću »Futura«. Ili da kućni budžet podebljava konobareći u bistrou »Fat Boy» u Prelogu.

Može li Tihomira Oreškovića – kao čovjeka koji za kratkog premijerskog mandata nije stigao rasprodati svu državnu imovinu koju je namjeravao – privući neki od 315 oglasa kojima se na burzi rada traže ljudi »trgovačkih i srodnih zanimanja«? Kad je već uspio prodati »Končara«, možda bi se rado okušao i kao prodavač u trgovini mješovitom robom u vlasništvu riječke tvrtke »Ima posla«, gdje se traži radnik sa šestomjesečnim iskustvom… A upravo toliko trgovačkog iskustva je Orešković uspio steći na sadašnjem radnome mjestu.

Vjerujem da mu je to iskustvo bilo dragocjeno. Barem koliko i njegovim kupcima.