Milanović nije sam

Komentar Tihane Tomičičić

Tihana Tomičić

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Milanović, dakle, više nije usamljen na sceni, na kojoj je uostalom sada i Božo Petrov kao najmlađi šef neke stranke. Lice politike bitno se promijenilo i šefu SDP bit će se sve teže isfuravati svoju osobnost, na kojoj je dosad, gotovo i više nego na stranačkom programu, gradio svoju poziciju. Konkurencija je sada ozbiljnija, ne samo ideološka, već i osobna



Hrvatska politička scena bitno se promijenila zadnjih mjeseci – kad je Zoran Milanović postao šef SDP-a 2007. godine, političkom scenom dominirali su još ljudi jedne druge generacije.


Ivo Sanader ipak je svojim profilom, mada često hvaljen kao frajer s manirima, bio čovjek jedne druge generacije, HSS je primjerice vodio sada već pokojni Josip Friščić, a predsjednik Republike bio je Stipe Mesić koji danas broji dobrih osamdeset i nešto godina.


Milanović je u toj konkurenciji bio mladac, a svojim profilom urbanog tipa bio je doista izuzetak u tom društvu. Drugačiji je bio njegov rječnik i stil, i trebalo je proći dobrih sedam-osam godina da šira javnost pročita  njegov mentalni sklop, humor i cinizam.




Možda tek na izborima 2015. i potom kada je otišao u opziciju prošle godine kao da je taj diskurs napokon došao do javnosti. Odjednom su neke njegove retoričke bravure postale fora. Neke od Milanovićevih izjava koje su u prvi mah zvučale pregrubo, poput pokliča »ili mi, ili oni« te ona o »slučajnoj državi«, u međuvremenu su poprimile puni smisao: Karamarkova vlada doista je dovela do toga da se ljudi u Hrvatskoj pojedinačno izjašnjavaju jesu li za filofašizam ili moderno građansko društvo, a to da je Hrvatska za Karamarkove epizode postala slučajna država sa slučajnom vladom i slučajnim premijerom, zbilja ne treba više ni djeci objašnjavati.


No, sada se situacija mijenja: Andrej Plenković još je malo mlađi od Milanovića, izrasli su u istoj kući, MVP-u, dobro se znaju, čovjek je pristalog izgleda, umjerenih stavova i vrlo normalne i jasne retorike.


Iako ne brza kao Milanović, nije nimalo staromodniji od njega. Ozbiljan je konkurent na izborima, a jedna od glavnih poruka dosad mu je da se ne boji duela s Milanovićem.


Iako na Ibleru misle da će ga šef socijaldemokrata pojesti za doručak u sučeljavanju, nije teško pretpostaviti da će Plenković, kao također moderan i urbani tip, onaj recentni zaostatak HDZ-a iz anketa od deset posto, vrlo brzo vratiti na pet posto razlike.


I na kraju, šef HSS-a Krešo Beljak – on je novi »it« političar u Hrvatskoj. Urbani »seljak«  Beljak, gradonačelnik Samobora gdje je u koaliciji upravo sa socijaldemokratima, potpuno je novo lice te strahovito konzervativne stranke.


Po svom osobnom profilu Beljak, koji je još bitno mlađi i od Milanovića i Plenkovića, definitivno se ne uklapa u uobičajenu percepciju šefova HSS-a: prikladnije bi bilo da vodi neki kvartovski ogranak SDP-a u centru Zagreba nego stranku sela i poljoprivrede.


Elektibilan je, svi ga u velikim strankama hoće za partnera, i to predizbornog, a Milanović je čak spreman svoju lijevu koaliciju imenovati narodnom samo kako bi lakše pridobio Beljaka i njegovu inače centar-desnu biračku bazu.


Već mu je javno ponudio ministarstvo poljoprivrede, te četiri do pet mandata u Saboru, a moguće čak i mjesto potpredsjednika vlade. HDZ se pak spreman odreći Hrasta, a možda i Pere Čorića za HSS i Beljaka, a ovaj, svjestan svoje nove  pozicije , samouvjereno izjavljuje da on i njegov HSS mogu učiniti razliku od čak deset mandata.


Milanović, dakle, više nije usamljen na sceni, na kojoj je uostalom sada i Božo Petrov kao najmlađi šef neke stranke. Lice politike bitno se promijenilo i šefu SDP bit će se sve teže isfuravati svoju osobnost, na kojoj je dosad, gotovo i više nego na stranačkom programu, gradio svoju poziciju. Konkurencija je sada ozbiljnija, ne samo ideološka, već i osobna.


više vijesti