Što hoće Most s tim političkim strankama? Želi li ih, kao samoproglašeni vrhovni moralni autoritet  i arbitar za sve u politici, uništiti, onemogućiti u djelovanju, prilagoditi tome da svaka stranka bude uređena onako kako to želi Most i kako u Mostu smatraju da treba biti uređena neka stranka i još im voditi kadrovsku politiku?

Ta su pitanja, ne prvi put u posljednjih nekoliko mjeseci, otvorili čelnik Mosta Božo Petrov i Robert Podolnjak, predsjednik Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav. Podolnjak je izazvao, ne baš buru, ali umjereni vjetar svakako, izjavom da nema namjeru sazivati sjednicu Odbora na kojoj bi se raspodjeljivao proračunski novac za redovni rad političkih stranaka za treći kvartal.

Podolnjak sazivanje sjednice vezuje uz prihvaćanje izmjena Zakona o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe kojim bi se svota za redovan rad političkih stranaka određivala na temelju poreznih prihoda, a ne rashoda državnog proračuna. Dakle, metoda kojom se raspoređuju novci strankama postoji i sada, po njoj se novac strankama raspoređuje godinama i ta je metoda zakonita.

Podolnjak (i ne samo on) smatra da postoji bolja metoda i zapravo poručuje da će opstruirati postojeću, za njega manje dobru, ali i dalje zakonitu, metodu sve dok ne bude po (i ne samo) njegovom. To bi se Podolnjakovo djelovanje (preciznije rečeno, nedjelovanje) još i moglo shvatiti i protumačiti kao pritisak kojim želi postići svoj legitimni politički cilj. No, drugi dio njegove izjave dane Hini u kojoj objašnjava kakve bi posljedice moglo imati neraspoređivanje proračunskog novca strankama budi sumnje u Podolnjakove namjere i to prema ustavnoj vrednoti višestranačja.

Uvjeren je da novi saziv Sabora ne bi smio retroaktivno rasporediti novac bez kojega bi stranke ostale i zatim je pojasnio posljedice toga.

– Za nas u Mostu to nije nikakav problem, jer mi na kampanju ne trošimo puno, a ne moramo ni financirati hladni pogon kakav imaju druge stranke. Drugi neka se za svoje kampanje zaduže, a sve ovo bi moglo značiti uštedu za proračun u kojem su za tu namjenu osigurana već 24 milijuna kuna, izjavio je Podolnjak. Dakle, taj novac koji izbjegava rasporediti namijenjen je redovnom radu stranaka.

Stranke, barem za sada, tvore demokraciju i bez njih nema višestranačja, a zazivanje njihovog financijskoj uništenja može se tumačiti i kao zazivanje uništenja višestranačja. To što Most nema hladni pogon kakav imaju druge stranke sramota je te stranke, a ne drugih stranaka. Hladni pogoni u strankama nisu mišljeni kao odlagalište za (da upotrijebimo popularnu, a autoru ovih redaka i neobično mrsku imenicu) uhljebe, nego nešto što omogućava normalan rad i normalno funkcioniranje stranaka, barem onih koji žele biti organizirane.

Tvrdnja da bi se time u proračunu mogla uštedjeti 24 milijuna kuna je skandalozna. Mogao se uštedjeti cjelokupan iznos, ne samo 50 posto svote i to tako da se ukine proračunsko financiranje stranaka i time ih se izruči ili financijskom uništenju ili tome da jednoga dana u nekim novim Panama Papers čitamo tko su pravi vlasnici hrvatskih političkih stranaka.

To što se političke stranke (vjerovali ili ne, ne samo u Hrvatskoj, tako je takorekuć u cijeloj Europi) financiraju proračunskim novcem nije slučajnost, a svakako nije ni greška. Ako je netko jedan od stupova demokracije, ako bez nekoga nema višestranačja, ako je društvo odlučilo živjeti u demokratskom poretku i ako se taj poredak utjelovljuje u predstavničkoj demokraciji, onda javno financiranje političkih stranaka nije nikakav luksuz na kojem se može štedjeti ukidanjem javnog financiranja nego (kolikogod to bilo zbog nepopularnosti stranaka nepopularno napisati) nasušna potreba. Tužno je da profesor ustavnog prava to želi potkopati.

Da Most želi reducirati demokraciju potvrđuje i čelnik Mosta Božo Petrov. On na svom propovjedničkom lageru uvijek ima pokoji dobar savjet za političke stranke (baš kao da Most nije registrirana politička stranka), posebno za HDZ i SDP. O Danu državnosti je izrazio nadu da će HDZ izabrati kvalitetno vodstvo i »da će to biti demokratski HDZ što bih preporučio i SDP-u«.

To mu nije bilo dosta pa je dodao i da se HDZ i SDP trebaju promijeniti jer »s ovakvim vodstvima mi nemamo što raditi«. Ostavimo po strani činjenicu, da je s takvim vodstvima sve dogovorio o koaliciji/suradnji, pa s vodstvom SDP-a sve u zadnji čas razvrgao, a s HDZ neizmjerno neuspješno pet mjeseci prakticirao. Toliko o dosljednosti čovjeka kojemu nije stalo ni do vlastitog potpisa ovjerenog kod javnog bilježnika. To što bi Petrov htio da se te dvije stranke promjene posljedica je, po svemu sudeći toga, da Petrov ima velikih problema sa svakime tko nije isti kao.

Njegova želja da HDZ i SDP budu demokratski nije loša (o nedostatnoj unutarstranačkoj demokraciji ispisane su stotine, ako ne i tisuće članaka), ali su i HDZ i SDP nemjerljivo demokratskije od Mosta. U ovom slučaju nije, dakle, problem u tome što se govori, nego u tome tko govori i u njegovoj legitimaciji da o tome govori.

Mostom već mjesecima upravlja paratijelo koje nije evidentirano u statutu stranke, ta stranka nije održala svoj sabor, konvenciju, zajedničko sijelo ili tako nešto nakon parlamentarnih izbora što je demokratski standard kojega poštuju čak i sve one nedemokratske stranke koje Most želi demokratizirati.