Upravo 17. lipnja, na dan kada je u Hrvatskoj nakon Vlade pao i Sabor, u Francuskoj je 1939. posljednji put izveden ritual javne giljotine. Tako je u povijesnim pabircima ostalo zapisano ime osuđenika Weidmanna, kome je, pred svekolikim gledateljstvom, skinuta glava na gubilištu u Versaillesu.

Činjenicom da su se  HDZ-ovi medijski poslušnici na HRT-u, predvođeni Sinišom Kovačićem, počeli za političke analize obraćati astrologiji, bijelom grahu i numerologiji, postalo je sasvim legitimno obavijestiti pogubljenog povjesničara Tomislava Karamarka o ovoj maloj historijskoj crtici. I njegova je glava, naime, pala 17. lipnja – kakva luda i sarkastična koincidencija – i više ga ništa ne može spasiti, ni sa Zemlje, a ni iz okrutnog Svemira. Proigrao je sve svoje dionice u politici i u njegovoj će se stranci već za koji dan početi planirati njegov hitni sprovod u beznačajnost, bez fanfara i plotuna. Bilo mu je najpametnije da je sam, ne čekajući da se forenzički utvrdi njegova istinska politička smrt, već jučer podnio ostavku i na mjesto šefa HDZ-a, ali on to, naravno, nije učinio jer njegovi postupci ni do sada nisu bili u domeni suvislosti, racionalnosti i časti.

Bilo je ga je jučer upravo tragikomično gledati kako ne odustaje od sastavljanja nove većine iako je bilo već potvrđeno da je uz zahtjev za raspuštanje Sabora stalo više od 80 zastupnika. Tražiti od predsjednice  mandat na sedam dana s idejom da će neke od onih koji su već stavili potpise za izbore nagovoriti da se predomisle, pa to može samo netko tko je potpuno pogubio vezu sa stvarnošću. No to je Karamarko, tijelo koje hoda bez glave.

Ali još gora od je Karamarkova procjena da smo i dalje u devedesetima i da se s Hasanbegovićem, Tepešom, Bernardicom Juretić, talibanima iz Hrasta, instalacijom kadrova kulturne revolucije na javnoj televiziji i »enciklopedistom i prosvjetiteljem« Bujancem može potući snaga sazrelog građanskog društva, koja mu je snagom ove današnje, 2016. godine, rekla:  Dosta.   Naredni će dani pokazati da su ga se i njegovi dojučerašnji stranački apologeti već odrekli iako Karamarko ni to još ne kapira. Na izbore se, jedan kroz jedan, ne ide s predsjednikom koji se kompromitirao koruptivnim postupcima i koga se više nikad ne bi moglo istaknuti za premijera, sve da i dobiju više od 19 posto glasova, koliko im je prognozirao profesor s Politologije Ivan Rimac. Pragma je to i za Karamarka giljotina i totalni bajbaj.