Da je zemlja u balunu najbolje kazuje činjenica da se u njoj najmanje, skoro pa ništa, o balunu priča. Zaludu je sve, zaludu temati o Vatrenima na malim ekranima, zaludu dvostranačje u novina te »naopačke« okrenute naslovnice koje te šatro tjeraju da se posvetiš samo nogometu ako te samo nogomet zanima, zaludu navijački rekviziti, pivo na akciji, kikiriki i koštica.

Petak, jer sve će se, kažu znati u petak.

Pokojni Šimun garant se u grobu okreće samo zbog toga što će se sudbina ove male zemljice rješavati u petak. On ni krumpire nije htio saditi petkom, uvjeren kako se petkom ne treba raditi ništa jer će ionako sve što radiš đavolska neka rabota usmjeriti u krivo. Odbijao je tvrdoglavo poslušnost kad god bi se to moglo, pa cijenu da baba baci traversu na pod i otperja nekom tko će raditi i petkom kao sav normalan svijet, pa da ne bude krumpir svima u zemlji prije nego njima.

Nikada se taj »misterij didova petka« nije razriješio, ali kad čovjek vidi da će se gaća parati na najvišoj razini baš u petak, dođe mu da digne ruke do svega. Koliko će ruku biti u zraku da se vlada presloži? Koliko ih ima da se Vlada svrgne? Koliko ih je za da se Karmarka smijeni? Ide li se na nove izbore? Tko je kome Cezar, a tko Brut i od kakva su materijala skovani ti EU parlamentarci hrvatski, svega ti!? Puca glava od pitanja, boli narod poprilično glede odgovora. Ali, ako nas i zabole, makar ne bi trebalo, valja priznati da je intrigantno.

Moli i političara voli

Recimo, zavališ se u neko popodnevno doba pa se misliš što li radi Petrov kad navrati usred svega do premijera doma. Možda prva dama, kako je u nas red, iznese kavu i vodu i djeca trčkaraju naokolo. Gledaju se fotografije s kanadskih pustopoljina, a onda možda malo i progovori koja o onih sedamdeset i nešto ruku što će kadtad morati u zrak. Više se, jamačno, tu priča o hrvatskom interesu da se sve živo rasproda. Cesta, željeznica, struja, voda, sve će to u koncesiju. Oko toga toliko nema spora da se i društvo na odlasku što ga još Vladom zovu, uredno sastaje u pet do podne pa kao jedan dižu ruke za rasprodaju.

Elem, em petkom donose odluke, em vladaju a već ih sutra biti neće, em se silom traže prebjezi ne bi li vlastite živote presložili, em, kakve smo sreće, prava dama uopće kavu gostima ne nosi. A oni EU  parlamentarci HDZ-ovi koji izdaleka, skriveni iza briselskih zidina pišu pisma što bi trebalo, a nemaju tri čiste stati pred velikog vođu pa mu u oči kazati što misle, e ti su posebna priča, dakako ako sakupljate sličice za album s licima HDZ-ovih igrača. Uglavnom, toliko je svega da ni vijest da su Bandić i Baldasar jedno tijelo, nije nešto zbog čega će nacija na noge. Nekada bi bilo makar smiješno. Sad je ništa. Taman da se prekrsti čovjek lijevom rukom, sve i da ne vjeruje. A kada je tako onda je jasno da pomoć ovom napaćenom narodu stići može samo s visoka.

»Potaknuti događajima i okolnostima trenutnog stanja u hrvatskom društvu biskupi su izrazili duboku zabrinutost koja je povezana s teškoćama demokratskog funkcioniranja vlasti, poručili su hrvatski biskupi s izvanrednoga zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije (HBK)«, izvijestili su mediji. Ali, ne lezi vraže, otišli su biskupi i malo dalje pa kazali kako je pogubno dopustiti da se produbljuju postojeće podjele, temeljem otklona od istine i uskih sebičnih ili političkih interesa te stranačkih probitaka. A onda još konkretnije pozvali vjernike neka u svoje molitvene nakane uključe rad odgovornih za politički život i brigu za opće dobro naroda i Domovine. Reklo bi se – moli, političara voli!

Krizu političku i svaku drugu tako će u nas riješiti molitva. I nije neki problem, leći navečer, pa u mraku sobe izgovorit makar onu Oče naš. Radilo se u nas i gore. Samo, iskustvo uči da se rijetko kada u molitvama našeg puka nađe nacija, ili svi političari, ili čitava svijet, narodi i narodnosti. Molitva je u pravilu ciljana precizno, puca na jednog do dva čeljadeta, u vrh glave misli se na familiju i to užu. To pak hoće reći da bi prijepori političke naravi mogli lako završit u domovima poštena svijeta, možda čak i u postelji ako imaju običaj zazvat Svevišnjeg pred spavanje.

Petak sve rješava

– Za kog ćemo večeras Očenaš izmolit? Za Božu našeg ili za Tomu našeg? – pita glava obitelji, ako već nije naradio za kog da se moli sukladno svojim preferencijama i predaji da je muško u kući glavno.

Kako ćeš za Božu, ako ti je pri srcu Tomo. Ili, kako ćeš za Tomu, ako ti je drago slušati Tima. Ne može svatko biti građen od materijala od kojeg su satkani recimo Jandroković ili Milinović pa da u molitvu svako malo stavljaju drugog. Vjernost je to, ili vjerovanje vazda u isto(g), a ne da se malo moli, a malo šara. A kada svatko krene moliti za svoga favorita, kad se okupe s jedne strane molitvene zajednice s Mostovim obilježjima, s druge one s HDZ-ovim, s treće ono malo simpatizera HDZ-ovih EU zastupnike, s četvrte pristaše finacijaša Marića, kad u glas zavape Bože pomozi, eto ti opet gužve u tim svemirskim visinama, konfuzije i kakofonije zbog koje je i već spomenuti Svevišnji lagano od nas dig’o ruke.

Kad su već željeli poručiti da je u njih sukno i škare, mogli su ti biskupi dati makar kakav precizniji naputaka, a i kazati što s onima koji ne da ne mole, nego evo preko pola puka heretički nove izbore zaziva. Ovako smo tek dobili hint da ovo rješava viša neka sila, kako to u nas i obično biva. Uvijek je, naime, kriv netko treći.

Bilo kako bilo i kakve smo sreće, neki će petak riješiti sve, ovako ili onako, makar petkom nevaljano bilo i krumpire saditi. Slučajno ili ne, u petak je počelo i Europsko prvenstvo u nogometu, ono o kojem se nikad manje razgovaralo nije. Neće to na dobro. Odnosno, završit će to taman tako da će biskupi i opet morati za stol ne bi li nas podučili kako je bez molitve i opet sve na kocki i kako nismo razumjeli ništa. Oče naš, daj da se crveni ne vrate opet na vlast. Ta bi garant bila na mjestu samo da su nas valjano naputili.