Zašto bi novi izbori bili bilo kakav problem? Pa najnormalnija je stvar u parlamentarnoj demokraciji, ako stranke u Saboru ne mogu same razriješiti neki problem da se obrate biračima. I tako im daju mogućnost da oni presude.

Naravno, problem u Hrvatskoj jest i to što su i Ustav i zakoni neprecizni i ostavljaju veliki prostor za različita tumačenja. Dovoljno se samo sjetiti kako su ustavni stručnjaci prije par mjeseci prilikom sastavljanja Vlade tumačili Ustav na način da su u njemu uspjeli pronaći nešto što u njemu definitivno ne piše. Sada bi pak nesporazum mogao biti oko toga što se radi nakon što padne Vlada, odnosno koliko bi trebale trajati konzultacije oko novog mandatara.

Naravno, sve ove ustavnopravne kombinacije i zamešancije lako bi mogle biti rješene dogovorom glavnih političkih aktera da se Sabor naprosto samoraspusti i da onda počnu teći rokovi za raspisivanje novih izbora. Koji bi se onda mogli održati negdje sredinom srpnja ili možda malo ranije. Istina riječ je o razdoblju kada je ljeto na vrhuncu, ali time bi se dobilo barem dva mjeseca što ipak nije malo vremena za situaciju u kojoj se Hrvatska nalazi.

Raspisivanje izbora bilo bi definitivno najbolje rješenje. Deplasirani su svi prigovori da su izbori skupi. Zagovaratelji bilo kakvog, pa i najneprirodnijeg preslagivanja, navode milijune koji bi se potrošili ako bi građani još ove godine izašli na birališta. Međutim, ako želimo parlamentarnu demokraciju onda se treba pomiriti i s nekim troškovima. Uostalom, sav novac će biti potrošen u Hrvatskoj i to bi predstavljalo čak i neki, istina zanemariv, oblik državnog poticaja u privatnu potrošnju.

A kako smo gore naveli, cijeli bi se proces mogao znatno ubrzati. U teoretski najboljem, iako praktično nemogućem slučaju, Sabor bi već za dva dana, u srijedu 8. lipnja mogao odlučiti da se samoraspusti i da se krene u novi izborni proces nakon kojeg bi stvari u Saboru vjerojatno bile nešto jasnije. Moguće je da bi čak imali novu većinu čija bi Vlada već negdje početkom rujna mogla započeti s radom.

Bio bi to elegantan način izlaska iz ove krize, posebno za HDZ, ali i za Most za kojeg je samo pitanje kada će građani njihova principijelna stajalališta početi smatrati kao bespotrebno otezanje i kompliciranje. Za predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka izbori bi bili ipak kakva takva šansa da politički preživi pa čak i da se, birači su sfinga čudnovata, konačno dokopa pozicije premijera. Za Most da kroz glasove monetizira simpatije javnosti zbog čvrstog stajališta prema recentnim aferama. A za SDP su novi izbori prilika da i po treći puta u modernoj hrvatskoj povijesti ni kriv ni dužan dođe na vlast.

Dakle, osim nekakve moralne priče o brizi za Hrvatsku, glavni politički akteri imaju i racionalne razloge da se za pomoć obrate biračima. Ostaje nam samo nadati se da će gore navedeni argumenti prevladati. Mada ne bi bilo neočekivao ni da se, zbog nelogičnih ustavnih odredbi, kriza protegne na možda i godinu dana. Jer Oreškovića će HDZ teško smijeniti jer za to neće imati dovoljno glasova. A on pak neće moći voditi zemlji jer ni on za to u Saboru nema dovoljno glasova. Ako bi se to zaista dogodilo, politička bi elita, naročito ona koja je zastupljena u Vladi, pokazala dosad nezabilježenu razinu političke neodgovornosti.