Danima promatramo kako premijer šuti i ne daje znakova da obitava u stvarnosti dok se oko njega s treskom ruše slamnate kulise ove vlasti, kojoj je upravo on, navodno, na čelu. A onda, odjednom, kad su svi i zaboravili da Tim Orešković uopće postoji: poziv na »kavicu«.

– Malo ćemo popričati, popiti kavicu i vidjeti kako smanjiti tenzije – zacvrkutao je predsjednik Vlade u kamere, kao da Karamarka i Petrova zove k sebi zbog neke potpuno lažne uzbune u kokošinjcu, neke isfabricirane vijesti koju su lansirali komedijanti iz nekog News Bara, pa se javnost oko toga nečega nevažnoga malčice zbunila.

Uzbuna je, međutim, prava i ozbiljna, a od premijerove »kavice« nasamo s Karamarkovom i Petrovom – ama baš nikakve vajde. Dok je Orešković putovao i letio naokolo, kušao vina, manekenski isprobavao nautički simulator i s putovanja donosio uvijek iste prazne rečenice autističnog optimizma, njegovi su se potpredsjednici zakrvili tako gadno i nepopravljivo da ih više ne može pomiriti ni osam šljivovica, a kamoli premijerova prešećerena »kavica«. Petrov je nekidan izjavio kako je Vlada potpuno paralizirana.

Oreškovićeva desna i lijeva ruka međusobno više ne komuniciraju ni malim prstom. Ne mogu očima vidjeti jedan drugoga, fotoreporteri su snimili sto takvih fotografija koje ovih dana gledamo u medijima. Sabor nema što raditi jer se iz Vlade ne šalje ništa, ni važno, ni bitno.

Problem Karamarkovog opstanka, koga svi strani mediji otvoreno nazivaju »korupcijskom aferom«, stalno dobiva nove sekvence, sada i priču o prodaji Novog lista. Čak i od Sabora HDZ-a, od svojih, Karamarko je dobio samo anemični pljesak, pa je voditeljica parade, na kojoj se nisu pojavili ni Petrov, ni šefovi HSS-a HSLS-a, morala nukati delegate da snažnije demonstriraju oduševljenje. Bit će da je sasvim propalo i famozno »preslagivanje«, što je samo ljepše ime za kazneno djelo kupovine tuđih zastupnika.

Čak i onima koji moralno nisu jako otporni na ponude koje se ne daju odbiti instinkt kaže da bi im to bilo posljednje što bi u politici ikad napravili. Desni komentatori, koji su do jučer dizali »domoljuba« Karamarka u nebesa, sada su u velikom rikvercu. Svih šest Mostovih ministara izjasnilo se za opoziv vođe HDZ-a iz Vlade, a ona trojica mostovaca koji će na glasanju biti uz njega nisu mu ni za pod zub. Krahirali su i Brkićevi spinovi o podršci HNS-a i Prgometa, a otpada i Glavašev HDSSB.

Sve ankete – do jedne – pokazuju da građani natpolovično traže izbore, sada i odmah. Žaleći se Ustavnom sudu jer su mu ukinuli ured, Mesić ironizira da za njegovo iseljenje treba više vremena nego što će još trajati ova vlada.

Na što, dakle, može smjerati s tom svojom kavicom Orešković, premijer bez zemlje i bez ruku koje u Saboru može podizati na daljinski upravljač, osim da za sebe pripremi častan izlaz? Kakva glupost da je njegova vlada zaslužna za 2,7 posto rasta BDP-a u prvom kvartalu, zbog njihove »fešte« još će nam pasti kreditni rejting. Moja djeca najviše vole bajku o tri praščića. Pa čak se i među praščićima već zna, ako si na brzinu i u neredu sprčkao kuću od slame, nemoj se čuditi kad se razleti. Nego trči i bježi kamo te noge nose.