ilustracija: facebook
Dogodi li se masovna eksplozija nagomilanog nezadovoljstva aktualnom i akutnom državnom i društvenom žabokrečinom upravo na osjetljivoj temi budućeg školovanja djece, ovoj je vlasti odzvonilo i prije nego se tomu nadala. I u tome ne bi bilo ništa lošeg. Dapače, naciji je potrebna javna katarza, i to ovakva koja nije potaknuta ustašama i partizanima, lijevim ili desnim skretanjima, Karamarkom ili Milanovićem.
Okupirani sudbinom Tomislava Karamarka, Domoljubni su previdjeli današnji prosvjed za reformu obrazovanja koji bi se za sudbinu vladajućih mogao pokazati presudnijim i od Gordijskog čvora MOL-a koji se sve više steže oko prvog potpredsjednika Vlade.
Dogodi li se masovna eksplozija nagomilanog nezadovoljstva aktualnom i akutnom državnom i društvenom žabokrečinom upravo na osjetljivoj temi budućeg školovanja djece, ovoj je vlasti odzvonilo i prije nego se tomu nadala. I u tome ne bi bilo ništa lošeg. Dapače, naciji je potrebna javna katarza, i to ovakva koja nije potaknuta ustašama i partizanima, lijevim ili desnim skretanjima, Karamarkom ili Milanovićem.
Danas imamo priliku izjasniti se je li nam uistinu stalo do »majke svih reformi« i mislimo li iskreno da struka treba biti ispred politike, a ljudi ispred dokumenata. I ne samo to! Danas odlučujemo hoćemo li dopustiti da nas oni koji s pozicije vlasti opstruiraju kurikularnu reformu svo ovo vrijeme vrate u srednji vijek ili uskačemo u posljednji vlak 21. stoljeća koji nam prolazi pred nosom.
Tu nema mjesta kompromisu: ili ćemo biti civilizirano ili zatucano društvo. Zato je promašena misija predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koja je dan uoči prosvjeda na Pantovčak pozvala Predraga Šustara i Borisa Jokića pokušavajući pomiriti nemirljivo. Ministra obrazovanja, znanosti i sporta koji vjeruje da je svijet dizajnirao Bog i voditelja stručne radne skupine koja se uzda u evoluciju.
I sama predsjednica mora se odlučiti i izjasniti na čijoj je strani. Ako to ne uspijeva artikulirati riječima, neka se pojavi na Trgu bana Jelačića ili u nekom od 11 hrvatskih gradova na kojem će se danas u 18 sati održati neformalni referendum s jednim jedinim pitanjem koje lebdi u zraku: jesmo li za samostalnost naše djece, da imaju pravo kritički i slobodno razmišljati. Ovdje se ne radi o Jasenovcu i Bleiburgu i ne postoji niti jedan razuman razlog za izbjegavanje.
Zato je tako veliki broj ljudi već sada dao podršku Borisu Jokiću i 400 stručnjaka koji su pripremili reformu obrazovanja kao pionirski poduhvat koji bi trebao poslužiti kao matrica za sve stvarne reforme koje nas nužno čekaju. Zato nešto prvi put unisono podržavaju i sindikati i poslodavci, i roditelji i učitelji, i vjernici i ateisti. I to je ta snaga koja plaši lažne reformatore na vlasti kojima je cilj zaglupljivanje i zastrašivanje ne bi li, pokazuje se to gotovo svakodnevno, nesmetano nastavili kadroviranjem poslušnih svoju pljačku i kriminal pod krinkom lažnih autoriteta i svetinja. Danas je prilika da i ona, u svakodnevnom životu apolitična većina pokaže svoju snagu i volju za odlučivanjem o suštinskim pitanjima svakog uljuđenog društva.
Ako ih je biti ili ne biti kurikularne reforme natjeralo da izađu na ulice i pokažu kako itekako znaju artikulirati i braniti svoje stavove, da ih nikakvi šustari, ilčići, rusakice i ini inkvizitori ne mogu uplašiti i razuvjeriti, onda su spremni da se i ubuduće suprotstave svakom mraku i nazadnjaštvu. I vlasti koja ih nameće.
Zato je ovaj prosvjed bitniji za zdravlje nacije i od »slučaja Karamarko«. Korupcija se ne da iskorijeniti, ali može uplašiti s dvije-tri pravedne presude. Zatucanost i neukost neizbježno vode u propast.
Danas pokazujemo što smo izabrali.