foto: arhiva
U nagovaranje Jokićeve ekspertne skupine da nastavi sa započetim poslom upustila se i Kolinda Grabar-Kitarović, naglasivši da »nadasve važnom pitanju obrazovanja ne pristupa samo kao Predsjednica Republike« već »o njemu svakog dana promišlja i s njim je svakim danom suočena kao majka dvoje školske djece«. U sastavku objavljenom u novinama, predsjednica-studentica je ispisala nekoliko prigodnih tržišno-obrazovnih fraza koje bi lijepo pristajale frižiderima raznih zapremina, i onima od 42 litre i onima od 555 litara skupa sa zamrzivačem.
Predrag Šustar još nije prihvatio zahtjev za razrješenje Borisa Jokića i njegova ekspertnog tima za provedbu kurikularne reforme. A neće ga ni prihvatiti. Jer razrješenje ne smatra rješenjem. Ali zato bi ministar znanosti, obrazovanja i sporta objeručke prihvatio ostavku nerazriješene ekspertne skupine. Ostavku kojom ga Jokićev tim nije usrećio ni nakon što ga je ministar optužio za kašnjenje reforme i za neprofesionalno ponašanje.
Šustar bi najradije da se svi vrate poslu kao da nikakvih većih nesuglasica nije ni bilo. Pa to očekuje i od neimenovanih »ljudi koji manipuliraju, politiziraju i truju hrvatsku javnost«. I od imenovanog Jokića kojemu je poručio da se »vrati tamo gdje mu je mjesto«, a što bi ustvari značilo da voditelj radne skupine sa svojim suradnicima treba pristati na hrastovsko-hadezeovski diktat saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu.
„Ako nisu u stanju i nisu sposobni, neka daju ostavku, a ne ponude razrješenje«, predložio je ministar krajnje rješenje kojim se ništa ne rješava. I pozvao da se reformski proces »vrati s ulica tamo gdje mu je mjesto«. Jer vjerojatno strahuje da bi prosvjednici na ulicama mogli definirati gdje je kome mjesto a gdje kome nije.
A eto baš na ulici je Boris Jokić nabasao na maskotu hrvatskoga školstva po imenu Milijan Brkić. Pa mu je najpoznatiji diplomac u zemlji održao kratko predavanje kako »nije trebao odustati od projekta« i kako mora nastaviti s borbom, jer – »samo kukavice odustaju od borbe«.
U nagovaranje Jokićeve ekspertne skupine da nastavi sa započetim poslom upustila se i Kolinda Grabar-Kitarović, naglasivši da »nadasve važnom pitanju obrazovanja ne pristupa samo kao Predsjednica Republike« već »o njemu svakog dana promišlja i s njim je svakim danom suočena kao majka dvoje školske djece«. U sastavku objavljenom u novinama, predsjednica-studentica je ispisala nekoliko prigodnih tržišno-obrazovnih fraza koje bi lijepo pristajale frižiderima raznih zapremina, i onima od 42 litre i onima od 555 litara skupa sa zamrzivačem.
Mudrost do mudrosti, za magnet do magneta:
»Obrazovanje mora pratiti potrebe tržišta rada, ali i neprestano voditi računa o novim tehnologijama i novim znanjima.«
»Konkurentnost i globalno natjecanje od znanja i kompetencija učinili su najpoželjniji resurs. Stoga je nužna prilagodba tržištu znanja kako bi se premostio jaz između današnjih ograničenja i sutrašnjih potreba.«
»Pripremajmo našu djecu za globalno, moderno gospodarstvo.«
»Modernizacija školskih programa prije svega je pitanje održavanja koraka s razvijenim svijetom kojem pripadamo.«
»Formula obrazovnog uspjeha zapravo je jednostavna: ne učiti napamet, nego učiti s razumijevanjem.«
»Ako je obrazovanje budućnost, ima li išta važnije od dobre budućnosti?«
»Traženje rješenja u starim receptima i starim uspjesima vodi nas krivim putem te nas vraća nazad. Ne vodi nas naprijed.«
S ovom bi se posljednjom zacijelio složio i znameniti mislilac Grunf. I možda bi je samo malo prilagodio svom autorskom rukopisu, pa bismo, osim Kolindine poruke s magneta za frižidere, dobili i slogan za majice: »Što nas vraća nazad, ne vodi nas naprijed!«
Predsjednica države, za razliku od ministra Šustara, nije primijetila da Boris Jokić i ostali članovi ekspertnog tima nisu podnijeli ostavku, pa u nastavku svoga sastavka ispisuje sljedeće: »Smatram sasvim nepotrebnima napetosti i neizvjesnosti koje se već tjednima stvaraju u vezi s daljnjom provedbom kurikularne reforme, a koja je kulminirala ostavkom Stručne skupine. Ona je posve razumljiva kao sredstvo da se od kurikularne reforme otklone politikantski pritisci. No utoliko je neprihvatljivo da se ona sada koristi za nove politikantske pritiske.«
Na taj je način Kolinda Grabar-Kitarović još jednom demonstrirala svoju vještinu da u istu ravan stavi stvarne pritiske – koji su u ovom slučaju daljnji rad ekspertne skupine učinili nemogućim – i javna upozorenja i reakcije na to institucionalno nasilje što ga je zaplotnjačkim glasanjem proveo saborski Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu.
»Najlakše je dati ostavku. Najlakše je odustati. No, vi na to nemate pravo jer nijedan razlog ne može biti dovoljno snažan u odnosu na budućnost naše djece«, poručila je predsjednica Borisu Jokiću i njegovim suradnicima.
A onima što Borisa Jokića optužuju da je kroz kurikularnu reformu pokušao »izvršiti partijski zadatak da u hrvatskim školama propiše jugoslavensko obrazovanje na ideološko-političkim zasadama komunizma«, Kolinda Grabar-Kitarović nije poručila ništa.
Čak ni to da zbog »budućnosti naše djece« nemaju pravo krivotvoriti ono što su Jokić i članovi ekspertne radne skupine do sada napravili.
Čak ni to da je najlakše baljezgati ono što – provodeći projekt cjelovitog nacionalističkog zatupljivanja nacije – baljezgaju iz dana u dan.