Vlastitim zahtjevom za razrješenjem ekspertne skupine za izradu novog obrazovnog kurikuluma, kapitulirala je građanska Hrvatska. Kako se čini, šef ekspertne skupine Boris Jokić i njegov tim neće se predomisliti, i ova Vlada ostat će bez jedine reforme koju je, ne svojom zaslugom, i imala. Sada izraz samoreforme s kojim je oformljena izvršna vlast Mosta i HDZ-a doista postaje loš vic, i ova ekipa nema više nikakvog razloga za opstanak.

Kurikularna reforma izazvala je puno emocija u Hrvatskoj. Ne samo da je ona trebala donijeti promjenu razmišljanja i načina obrazovanja mladih za 21. stoljeće, nego je kao projekt napokon uspjela mobilizirati javnost i ujedniti gotovo sve, bez obzira na politički predznak. Dugo, dugo nije viđen u hrvatskoj javnosti jedan projekt s toliko širokom podrškom, s toliko optimizma i toliko stručne baze, bez politizacije. Posebno je lijepa stavka u toj priči bila da se Hrvatska gotovo ujednila baš oko projekta koji se tiče obrazovanja – djece. Naše zajedničke djece. Teško se sjetiti kad je hrvatska javnost oko ičega bila ujedinjenija nego oko Jokićeva projekta, koji je nastao za vrlo ideologiziranoga Jovanovićeva mandata, ali se u međuvremenu izrodio u gotovo svehrvatski građanski projekt.

No, HDZ-ovi jastrebovi nisu ga mogli prožvakati. Iz nekoliko razloga: prvo, boli njih briga za reforme. Drugo, ovaj i ovakav HDZ uvijek će pljunuti na sve što dolazi ispod kaputa SDP-a. Sama činjenica da je Jokićev tim, mada izabran na javnom natječaju i totalno depolitiziran u radu, nastao u vrijeme SDP-ove Vlade, bila je garancija njegova dokidanja u jednoj Vladi čiji je član Zlatko Hasanbegović, i u kojoj je ministar obrazovanja Predrag Šustar samo smokvin list za kvazi građansku politiku desne Vlade. Onaj kome tanku saborsku većinu drži Ladislav Ilčić sa svojim zadrtim stavovima o svim građanskim pitanjima, kome je Željka Markić šaptačica, a i sam ministar Šustar izdanak klerikalne struje aktualne izvršne vlasti, Boris Jokić ne može ništa drugo nego smetati. Treće, ova ekipa na vlasti nije okupljena oko projekata, ona je okupljena isključivo oko fotelja, a fotelje se njeguju radikalnim političkim stavovima i podjelom mi – oni.

Nije stoga realno da Jokić opstane, ma koliko se građanska Hrvatska nadala tome.

Uostalom, gdje je oporba? SDP je opet objavio sličicu-dvije na Facebooku, jednako kao i nedavno dok je Markićka marširala najavljujući zabranu pobačaja. Drugorazredni stranački činovnici u javnosti komentiraju slučaj Jokić, a gdje je Zoran Milanović? SDP se oglašava tvitanjem, za one koji ne znaju to je »haiku-forma«, kraća od jedne poštene rečenice.

I prosvjed protiv dokidanja obrazovne reforme održat će se 1. lipnja bez organizacijske prisutnosti SDP-a i oporbe – građanske udruge se spontano okupljaju, vjerojatno će im se toga dana pridružiti i sindikati, a iz SDP-a poručuju da će prvo pričekati izglasavanje nepovjerenja Tomislavu Karamarku u Saboru – dakle tri tjedna! – a onda tek eventualno podržati ili organizirati prosvjede.

U međuvremenu, jasno je, Vlada će pasti: građani će na ulicama tražiti njen odlazak, a ministri Mosta danas vjerojatno sami izglasati nepovjerenje šefu HDZ-a na telefonskoj sjednici Vlade. Svo to nezadovoljstvo javnosti nema, nažalost, tko artikulirati. Hrvatskastvarno zaslužuje bolje, kako glasi slogan pod kojim će se 1. lipnja održati prosvjed.