Najlakše je mlatit po Vladi Republike Hrvatske. Po njezinu premijeru i pro-life aktivizmu njegove wife. Ili po prvom potpredsjedniku Vlade i njegovoj supruzi o čijim se poslovima svakoga tjedna iskopaju neki novi stari dokumenti.

Evo ovaj tjedan možete provesti proučavajući vrlo tajne izvještaje, objavljene u Nacionalu, koji dokazuju da je sadašnji MOL-ov lobist Jozo Petrović – još dok je sjedio u upravi voljene Ine – naručivao oznakom tajnosti zaštićene poslovne procjene od svoga starog prijatelja i bliskog suradnika, predsjednika uprave »business intelligence tvrtke Soboli« Tomislava Karamarka.

Najlakše je tamburat po Vladi Republike Hrvatske. A osobito po njezinu ministru kulture Zlatku Hasanbegoviću. Ništa lakše nego zahtijevat njegovu smjenu. Kako doma, tako i u inozemstvu.

Evo je prekjučer čak i slavni pariški Libération objavio peticiju kojom se traži smjenjivanje hrvatskog ministra kulture. A tu su peticiju – između ostalih – potpisali i Dario Fo, talijanski pisac, svestrani kazališni umjetnik i dobitnik Nobelove nagrade za književnost; i Alain Finkielkraut, francuski filozof svojedobno u ovim krajevima mažen i pažen kao »osvjedočeni prijatelj Hrvatske«; i Antonio Negri, talijanski sociolog i filozof; i Judith Butler, američka filozofkinja i rodna teoretičarka; i Danis Tanović, bosanskohercegovački filmski redatelj, oskarovac i kolekcionar berlinskih Srebrnih medvjeda; i Beate i Serge Klarsfeld, lovci na nacističke zločince i počasni ambasadori UNESCO-a; i Étienne Balibar, francuski filozof; i Sari Nusseibeh, palestinski filozof i bivši dekan Sveučilišta Al-Quds u Jeruzalemu; i Urša Raukar, hrvatska glumica; i Benjamin Abtan, predsjednik Europskog antirasističkog pokreta; i Saskia Sassen, nizozemsko-američka sociologinja; i Chantal Mouffe, belgijska teoretičarka politike; i Kim Campbell, bivša premijerka Kanade; i Miguel Ángel Moratinos, nekadašnji španjolski ministar vanjskih poslova…

Najlakše je napisat i potpisat da Hasanbegović »iskorištava nasilje totalitarističkih režima kako bi diskreditirao borbu protiv fašizma« i da on »nije izabran zbog svojih kompetencija u području kulture, već kako bi promovirao ideologiju koju zastupa«. A ništa teže nije ni pozivat na »zajedničku akciju« s obrazloženjem da »u Europi i Hrvatskoj nema mjesta ideologiji koju zastupa Zlatko Hasanbegović«.

A kako bi bilo da se netko, umjesto Vladom Republike Hrvatske, pozabavi nekom drugom vladom u kojoj sjede suspektni likovi i nesposobnjakovići koji ne znaju ništa osim veličati ratne zločince i krčmiti državnu imovinu?!

Hajdemo se za promjenu sprdat s vladom koja je, u cilju krpanja proračunskih rupa, naumila prodati strateške tvrtke poput, recimo, Rudnika željezne rude Ljubija i pritom taj posao kani obaviti pod više nego sumnjivim okolnostima – direktnom pogodbom s nekim izraelskim fondom čije je sjedište smješteno u poreznom raju karipskoga otočića zvanog Dominika.

Prodat će ta vlada i stratešku »Fabriku motora za specijalne namjene« u takozvanom Istočnom Sarajevu, i banjalučki »Krajinapetrol«, i »Novu Romaniju« iz Sokoca, i »Drvnu industriju« iz Vlasenice, i »Novi mermer« iz Šekovića, i »Nove auto-dijelove« iz Rudog, i »Novu tvornicu prečistača« iz Rogatice, i »Novu Borju« iz Teslića, i firmu »Stočar« iz Banje Luke i tvrtku »Šeher« iz istog razšeherenog grada… Ostavit će ta vlada svoje građane bez svega: i bez razvitka i bez budućnosti. Bez – da budemo precizni – »Razvitka« iz Dvorova i bez »Budućnosti« iz Šamca, a i šire. Sve će rasprodati, a proračunski minus svejedno neće sanirati.

Pa kad se protiv tog krčmljenja uzjoguni tamošnja javnost, onda se u ime vlade ustoboči ministar industrije, energetike i rudarstva, te se otrese na smutljivce tvrdnjom da vlada ne prodaje strateške tvrtke nego svoje vlasničke udjele u njima, a što je – kaže – »velika razlika u odnosu na ono što se pokušava u javnosti prikazati«.

Sad će nekome, kladio bih se, proraditi neurotransmiteri, pa će se naprasno sjetiti kako je i premijer Vlade Republike Hrvatske – u obranu svojega koncepta smanjivanja javnog duga prodajom državnih udjela u pojedinim strateškim tvrtkama – kazao kako »mi nećemo privatizirati i prodati tvrtke strancima, nego je to jedna investicija koju će na kraju građani imati«.