Hrvatska je korak do autokracije. Ovo su četiri mjeseca Oreškovićeve vlade – HDZ-ov nasrtaj na represivni sustav, sumnje na korupciju u vrhu vlasti, revizionistička ideologizacija kulture i uništavanje medija. Građanski otpor, u početku neočekivano poletan, polako jenjava. Rezignira li ovo društvo, i uspije li Karamarkov HDZ ovladati svime čime je naumio, zadugo će ovu zemlju pretvoriti u demokraturu partijom prožete države, neprofesionalnih medija, urušenih standarda i rezigniranog društva.
Represivni se sustav HDZ-u čini najvažnijim. Tomislav Karamarko i Milijan Brkić ultimativno su zahtijevali promjene u vrhu MUP-a. Djelomice im je uspjelo, a djelomice je pripomogla – slučajno ili ne – pljačka 280 tisuća eura i dva kilograma zlata iz sefa ureda načelnika službe za borbu protiv organiziranog kriminala u sjedištu MUP-a. Jesu li Karamarko i Brkić priložili uvjerljive argumente za svoje zahtjeve? Istina, Željko Dolački uhapšen je pod sumnjom da je sam ukrao sav taj novac. No šefovi HDZ-a i ranije su Ostojićeve šefove MUP-a optuživali za neprofesionalizam. Dokaze nisu priložili. A zašto bismo na riječ vjerovali šefovima HDZ-a, koji tako nervozno zahtijevaju instalaciju njihovih stranačkih ljudi?
Potom Uskok. Karamarko ga je napao još u prosincu 2014. Vlast »zloupotrebljava represivni aparat protiv svih onih koje smatra ozbiljnim političkim suparnicima«, kazao je kada je počela istraga protiv Božidara Kalmete. Time je ponovio tvrdnje Milijana Brkića, koji je govorio o »možebitnoj SDP-ovoj zloupotrebi Uskoka u predizborne svrhe«. No Karamarko je otišao mnogo dalje: »I ovom prilikom želim ponoviti i poručiti djelatnicima državnih tijela na koje se vrše pritisci da su dužni odbiti svaki protuzakoniti nalog, u protivnom i sami će, kad-tad, odgovarati zbog kršenja zakona«. Ovih dana naveliko se spekulira da HDZ želi smijeniti Uskokova ravnatelja Dinka Cvitana.
Zašto sve to? Da Nacional prošloga tjedna nije objavio ugovore Karamarkove supruge s lobistom Mola, taj bi se HDZ-ov udar na ključne dijelove represivnog aparata mogao pripisivati staroj antidemokratskoj HDZ-ovoj srži, naslijeđenoj iz vremena Franje Tuđmana. No sada, nakon što smo doznali o razmjerima srdačnosti supružnika Karamarko s Molovim zastupnikom u Hrvatskoj, taj apstraktni razlog dobiva i osobnu podlogu, tvrdu kao asfalt. Stvar postaje jasna: podvrgne li HDZ policiju, Uskok i porezni Uskok, nema straha ni za Molovo daljnje preuzimanje Ine, kao ni za njegove ključne provoditelje u Hrvatskoj. Naprosto bode oči taj paralelizam HDZ-ove jagme za policijom i tužiteljstvima s jedne, te činjenice da postoje ugovori koji kompromitiraju Karamarka osobno, s druge strane.
Uspije li u naumu, HDZ će zaštititi Karamarka, a uništiti demokraciju. I to ne samo na pravosudno-represivnoj razini: u četiri mjeseca postojanja, Oreškovićeva je vlada u kulturi, medijima i društvenome ozračju učinila više štete nego što je Tuđmanova uspijevala u četiri godine. To su posljedice relativne Karamarkove pobjede na izborima: hadezeizacija i klerikalizacija HRT-a, uništenje neovisnih i silno jačanje konzervativno-desničarskih medija, kljaštrenje provokativno-kritičke a nagrađivanje nekonfliktno-nacionalističke kulture, pretvaranje društva u divlju arenu koja mržnju ne zna razlikovati od kritike… Korak smo do autokracije, korak do zemlje straha.
