Bajka o stranim ulaganjima

Iza pozornice Branka Podgornika

Branko Podgornik

Snimio Darko JELINEK

Snimio Darko JELINEK

Vlada je preko noći odlučila prodati osam strateških državnih tvrtki, pod izgovorom da rješava javni dug. To je još jedan pokazatelj da Hrvatska nema vladu s vizijom za Hrvatsku, već da državom upravljaju utjecajne kompanije i lobisti



Sve je manje onih koji vjeruju Vladi kada tvrdi da će strane investicije pokrenuti gospodarstvo i zapošljavanje u Hrvatskoj. Stručnjaci iz instituta Bruegel, koji radi za potrebe članica EU-a, tvrde da se više neće ponoviti uzlet inozemnih investicija i gospodarstva, kakav su Hrvatska i ostale srednjoeuropske države doživjele poglavito od 2003. do 2007. 


   Razvojni skok prije 2008. godine – koji je kriza u Hrvatskoj poništila – bio je jednokratna epizoda. Bio je to neponovljivi učinak tranzicije srednjoeuropskih država iz komunizma u tržišno gospodarstvo te njihova ulaska u EU. Hrvatska spada među zemlje koju su dobile najviše investicija po stanovniku.

Dobila je i obilje kredita putem banaka, što je ubrzalo rast gospodarstva. No, strani kapital, koji je prije krize masovno ulazio u tranzicijske zemlje, poslije krize počeo se iz njih odlijevati i vraćati kući.


Danas u Hrvatskoj oko 1.500 tvrtki u stranom vlasništvu drži već polovinu ukupnoga gospodarstva. One ostvaruju 50 posto prihoda, drže 25 posto zaposlenih i 45 posto kapitala, uz 45 posto investicija, objavilo je Udruženje stranih investitora u Hrvatskoj, ali bez podatka o njihovom udjelu u dobiti. No, izvjesno je da oni uzmu lavovski dio profita, jer su kupovali i ulagali u tri naprofitabilnije djelatnosti – bankarsku, farmaceutsku i telekomunikacije. Njihove su firme efikasnije, ali Hrvatska od toga nema puno koristi.




Vlasništvo se mijenja, a hrvatski je BDP ostao na istoj razini kao prije 30 godina, uz masovno iseljavanje.


Otkako je počela kriza, investicije u Hrvatskoj pale su s 26 na 18 posto BDP-a. Našoj zemlji, procjenjuju ekonomisti, godišnje treba 30 do 40 milijardi kuna investicija da bi se vratila na prijekrizno stanje. Ali ta ulaganja nisu moguća iz privatnih tvrtki i banaka. One su se prezadužile i ne mogu podnijeti puno novih kredita. Istodobno, država se odrekla investicija zbog prezaduženosti i proračunske štednje.


Nadomjestak očekuje iz fondova EU-a, iz kojih godišnje može povući najviše sedam milijardi kuna. To je malo u odnosu na potrebe. Strani investitori više ne ulažu milijarde eura u Hrvatsku, kao prije krize, već po nekoliko stotina milijuna godišnje. Vrijedno su pokupovali, a nove tvrtke rijetko otvaraju, jer u Hrvatskoj – kao u cijeloj Uniji – vlada kriza potražnje, zbog prezaduženosti građana i njihova relativnog siromašenja. Pad investicija u gospodarstvo je svjetski proces, a u Hrvatskoj je gore od prosjeka.    


Iluzija je očekivati da će strani čimbenici riješiti nevolje hrvatskoga gospodarstva i zaposliti mlade ljude. Vlasti i političke stranke moraju se potruditi da pokretače gospodarstva nađu u samoj Hrvatskoj, putem povećavanja domaće potražnje i investicija, poglavito iz javnog sektora. Rješenja uvijek ima, samo je pitanje političke volje. Umjesto suočavanja s istinom da privatne investicije posvuda zakazuju, sadašnja Vlada – poput prethodnih – nastavlja građanima pričati bajke o nadnaravnoj ulozi stranih ulagača i fondova EU-a.


Istodobno, Vlada je preko noći odlučila prodati osam strateških državnih tvrtki, pod izgovorom da rješava javni dug. To je još jedan pokazatelj da Hrvatska nema vladu s vizijom za Hrvatsku, već da državom upravljaju utjecajne kompanije i lobisti.


više vijesti